Presudilo je iskustvo, kvaliteta kadra, taktika i trener koji zna voditi ovakva finala. Dakle, Ajax je težio svojoj klasičnoj igri, lopta je išla brzo, svi su sudjelovali u njoj, čak i stoperi.
Htjeli su nametnuti igru, s dva krila, s dva prednja vezna koja su trebala ulaziti u završnicu, s druge strane Manchester je taktički odigrao jako dobro, stali su na svojih 30 metara, radili su presing na onog koji ima loptu, posebno je Fellaini radio pritisak na Ajaxovom zadnjem veznom, te su duplirali njihove polušpice.
Na to treba posebno obratiti pozornost, uglavnom Nizozemci su htjeli igrati, ali praktički nisu nijednom zaprijetili, kad su došli u zadnjih 20-30 metara nisu imali pravu ideju, znači probili su i taj prvi blok, no drugi nisu mogli, falio je taj zadnji pas, Manchester je bio gust i igrači su vrhunski odradili ono što je bilo traženo od njih.
Prvi gol bio je sretan, udarac se nesretno odbio od igrača, no takve stvari se događaju u nogometu, u takvim situacijama je jako teško reagirati. Drugo poluvrijeme je krenulo u istom ritmu, opet je pogodak Uniteda došao nakon male nesreće, naime, poslije skoka su dva igrača Ajaxa bili na Mkhitarjanu, ali on se odlično snašao, dosta je to teško braniti.
Sukladno navedenom možemo kazati da je Manchester imao malu doze sreće, a kasnije su rutinirano priveli utakmicu kraju. Uglavnom, Ajax s tim svojim polušpicama nije uspio napraviti višak, ponavljam, dobro su ih duplirali i ta dva vezna nisu uspjeli ulaziti u završnicu.
Manchester je sasvim zasluženo osvojio Europsku ligu, ostvarili su ono što su zacratali, naredne se sezone vraćaju u Ligu prvaku, a s druge strane mislim da je za Ajaxovu mladu momčad ovo veliki uspjeh, isto tako smatram da je to njihov maksimum, imaju određene limite u kvaliteti. Mourinho svoju filozofiju ne mijenja, time je osvojio puno i ja mu zbog toga skidam kapu, pokazao je još jednom da se na ovaj način osvajaju velika finala.