Josip Čondrić, 24-godišnji zagrebački vratar, jedno je od otkrića čudesne Rudešove prvoligaške sezone u kojoj je kluba sa zapada Zagreba vrhunskim izvedbama u proljetnom dijelu prvenstva osigurao preživljavanje u najvišem rangu.
Dijete je Rudeša, a posljednjih pet godina branio je za HAŠK, Trešnjevku i Bistru. U Rudešku cestu 25 vratio se početkom 2017. iz Zagreba. Ušao je s Rudešom u Prvu HNL, u listopadu prošle godine spremno je prihvatio ulogu prvog vratara i od tada je nije ispuštao. Seriju od 22 uzastopne utakmice na kojima je branio u svojoj prvoj prvoligaškoj sezoni okončao je fantastičnom predstavom protiv Dinama, kojeg je Rudeš senzacionalno u ponedjeljak sa 1:0 dobio u Kranjčevićevoj.
Rijeka, Hajduk, Dinamo, Osijek... Je li se uopće nadao da ćete nanizati pobjede protiv svih najjačih hrvatskih klubova?
- Nisam to mogao ni sanjati. Očekivali smo samo da iz tih utakmica izađemo neporaženi, a na kraju smo sve dobili... Sretan sam jako zbog tih pobjeda koje su pokazale koliko vrijedimo.
Emocije prema Dinamu
Čondrić je jedini pravi Rudešan u momčadi Rudeša...
- Jedini sam koji je napravio prve korake u ovom klubu i jedini koji živi u Rudešu. Emocionalno sam povezan s Rudešom, sjećam se prvih dana kad sam došao. Vidi se napredak u svemu, prije tu nije bilo tribina, praktički ničega nije bilo.
Rudeš - Dinamo
Ima li kao Zagrepčanin posebne emocije prema Dinamu?
- Imam, naravno da imam, ali osjećaj kad smo ih pobijedili je neopisiv. Nekad nisam mogao ni sanjati da ću s Rudešom igrati Prvu ligu, a posebno to da ćemo pobijediti Dinamo. Osjećaj je sjajan, ali osim onog u svlačionici, nije bilo nekog posebnog slavlja. Bit će iza naše posljednje utakmice s Istrom 1961. Moramo odraditi do kraja prvenstvo, onda će biti vrijeme za feštu.
Već sutra se Rudeš oprašta od premijerne prvoligaške sezone. Suparnik će mu biti upravo Istra 1961, kojoj tri boda u Puli jamče odlazak u dodatne kvalifikacije i izbjegavanje posljednje pozicije koja vodi u drugoligaški rang. Kakav Rudeš, bodovno neopterećen, možemo očekivati na stadionu Aldo Drosina?
- Znamo da je njima utakmica itekako bitna, ali kako nismo kalkulirali protiv Dinama, ni u ostalim utakmicama, tako nećemo ni protiv Istre. Ići ćemo na pobjedu i tko god igrao dat će svoj doprinos. U dosta utakmica naša klupa bila je jako bitna u našoj borbi za ostanak. Mladi Vice Miljanić, pa Tomislav Turčin, Martin Franić, Antonio Boršić, Juanan Entrena... svaki put kad bi ušli s klupe donijeli bi živost, ritam.
Prva polusezona bila je rezultatski neuvjerljiva, Rudeš je na zimski odmor otišao kao posljednjeplasirana momčad prvenstva.
- Imali smo minus 4 i cilj je na proljeće bio smanjiti bodovni zaostatak. Ni sad nitko od nas ne može vjerovati da smo ostvarili ovakav rezultat i svladali najjače klubove u Prvoj HNL. Ključ su bile dobre jednomjesečne pripreme u Španjolskoj, gdje smo bili izolirani od medija i situacije u Rudešu. Osjetili smo što je to, tadašnji trener Dinko Jeličić imao je viziju, radio je na taktici i sve se isplatilo. Onda je novi trener Jose Manuel Aira na to nadogradio svoje ideje i ispalo je savršeno.
Rudeš slavlje
Prije Jeličića i Aire trener je bio Inaki Alonso. Čondrićevi dojmovi o tom trolistu:
- Alonso je došao u najgore vrijeme. Rudeš je kvartovski klub, tek se počelo graditi, momčad se stvarala, okolnosti su stvarno bile teške... Prilagodba je bila teška, ali to je, jednostavno, bio rudeški put. Prvenstvo je maraton, kojeg do kraja moraš istrčati i u tome smo uspjeli. S Jeličićem sam na pripremama u Španjolskoj puno toga naučio, o njemu mogu reći sve najbolje, drago mi je što mi je bio trener. Aira je, pak, napravio odličan posao, dignuo je momčad maksimalno. On je veliko osvježenje u Prvoj HNL.
Nije od početka sezone u momčadi vladala idilična atmosfera, bilo je dosta trzavica. Kad se dogodio taj klik, stvorilo zajedništvo između domaćih i stranih igrača?
- Od samog početka se vidjelo da to tako ne može funkcionirati, da nismo na dobrom putu. Ključna odluka je bila ta što smo otišli u Španjolsku, tamo se pojavio pravi momčadski duh. U klubu smo nastavili s team buildingom, imali zajedničke doručke i ručkove, tu se momčad povezala. Prisiljen si na razgovor, moraš uspostaviti odnose i tako su se stvorila prijateljstva.
Fazlijeva reakcija
Nakon što je otišao Mario Budimir, mnogi su očekivali Rudešov pad. Nije se dogodilo, Rudeš je bez njega nanizao četiri uzastopne pobjede.
- Budimir je puno pomogao klubu, o njemu kao osobi i igrači mogu reći sve najbolje. Otišao je u nezgodnom trenutku, pred nama je bila ključna utakmica s Cibalijom u Kranjčevićevoj i tu moram istaknuti Samira Fazlija, koji je odlično reagirao i sa svoja tri najvažnija gola u karijeri nam je donio presudne bodove.
Tri riječi kojima bi Čondrić opisao sezonu su:
- Turbulentna, nevjerojatna i uspješna!