Jučer smo porazgovarali i s Mladenom Vedrišem, članom Dinamove Skupštine, čovjekom koji je bio gradonačelnik kad se Dinamo odrekao zemljišta u korist Grada.
- Mi smo tada učinili sve kako bismo spasili klub i stadion. Te ratne 1992. godine Dinamo ne bi imao novaca niti za promijeniti žarulje u uredima, a kamoli da održava stadion. Grad je nogometno, patriotski i urbano na svoja leđa preuzeo održavanje jedne skupe infrastrukture. Gospodin Barišić i ja smo tada suglasno potpisali dokument o prijenosu. Lako je sad nakon svih tih godina biti veseo, ali sjetite se onih godina kad je bilo teško plaćati i kućne režije. Meni je dragi što se to dogodilo, jer je pitanje kakva bi bila sudbina kluba - kazao je Vedriš.
Kazao nam je i jedan primjer iz novije povijesti...
- Real iz Madrida je prije nekoliko godina svoj stadion prodao gradu, a onda ga je on dao na korištenje za jedan euro. Uvijek mora postojati simbioza, prijateljska atmosfera između grada i kluba. Mi smo to tada napraviti i zato je moguće danas razgovarati oko novih opcija.
Mladen Vedriš
A kad su nove opcije u pitanju, Vedriš kaže:
- Mislim da bi bilo najbolje rješenje da se stadion izgradi u partnerstvu s Gradom, ali i s državom. Po logici stvari to će biti stadion gdje će se igrati i većina utakmica reprezentacije. Da, igrat će se u Splitu, Osijeku, Rijeci, ali matični stadion vrlo vjerojatno će biti taj. U toj simbiozi, slozi i podjeli odgovornosti, te ulaganjima, taj stadion bi mogao izrasti. Sad je naravno priorotet postizanje nekakvog sporazuma.
Veli nam Vedriš da bi taj sporazum trebao imati tri dimenzije.
- Za mene je prvo urbano pitanje. Stadion mora dobro sjesti u prostor sa svojim sadržajima. Ovaj je trajao dugo, pa ovaj novi mora trajati idućih 60-70 godina. Tu nemamo pravo na pogrešku. Nakon toga mora zadovoljiti sve uvjete međunarodnih natjecanja, s aspekta sigurnosti i komfora, preglednosti... Na koncu financijski teret mora biti ravnomjerno raspoređen. Ako se to izvede, dobit ćete dobro rješenje.
Na kraju smo pitali našeg sugovornika vjeruje li u to, hoće li današnje srednje i starije generacije to doživjeti. Nasmijao se...
- Rekao bih ovako - stadion će se izgraditi. A sad, hoćemo li mi to doživjeti, drugo je pitanje...