Godine 2012. jedan je ostarjeli i bezimeni tanker umjesto u rezalište otpremljen na lakiranje pa preimenovan u Noor 1, da bi zatim isplovio na pučinu kao tzv. ukleti brod (ghost ship) čije će rute ostati nepoznate lučkim vlastima. Kada dvije godine kasnije grčka obalna straža presretne brod, na njemu će pronaći više od dvije tone heroina i osamnaest tona krijumčarenog benzina.
Državni odvjetnik je u preliminarnoj istrazi optužio Evangelosa Marinakisa da je mozak i autor velike švercerske operacije, on se žestoko branio protiv optužbi, a sa suda je nakon podužeg parničenja izišao kao nevin i slobodan čovjek.
U prosincu 2018. godine Athanasios Tzilos, nogometni sudac grčke Superlige, autom je krenuo na posao u Larissu, a nasred puta opkolila su ga četvorica cestovnih razbojnika s fantomkama na glavama. Nakon što su ga izvukli iz auta divljački su ga premlatili tako da su mu u bolnici utvrđene teške tjelesne ozljede. Indicije istrage ukazivale su da je prije i nakon premlaćivanja Evangelos Marinakis bio u telefonskom kontaktu s izvršiteljima radova, ali kako je grčko pravosuđe u kaznenom progonu ‘kapitalaca’ neobično ažurno i osjetljivo na proceduralna zanovijetanja, otprilike poput hrvatskog dok utvrđuje krivicu Tomislava Horvatinčića za smrt onog talijanskog bračnog para, tako se Olympiacosov vlasnik još jednom zbog manjka dokaza iz afere izvukao bez ogrebotina.
Dvije sličice iz uvoda teksta skica su za portret flambojantnog grčkog milijardera, čija je cijela biografija upravo divan skandal koji bi sutra mogao procvjetati u rukama Netflixovih scenarista. Ima tu opačine da čovjeka zaboli glava, jer Marinakisa su optuživali i za režiranje kladioničarske zavjere i namještanje utakmica u čak sedam zemalja, inkriminirali su ga za gospodarske malverzacije i političku korupciju, ali sve su se optužbe na račun korpulentnog bradonje odbijale poput kamenčića o čeličnu oplatu njegova tankera.
“Ne mogu spriječiti moje neprijatelje da izmišljaju priče i fabriciraju laži, ali znate kakav sam. Mene je nemoguće saviti”, nasmijao bi se pirejski dvojnik Luciana Pavarottija pred novinarskim mikrofonima svaki put kada bi napuštao sudnicu.
Prvi, drugi, treći, deseti put i svaki put nevin i čist kao beba. Jasno je da je u očima dobrog dijela Grka i ne samo njih nakon takve pravosudne torture postao velik, sposoban, karizmatičan, divljenja vrijedan. Toliko karizmatičan i tako vjerodostojan da Nottingham Forest, vlasnik dva naslova europskog prvaka, nije imao problema da mu u svibnju 2017. godine prepusti kontrolni paket dionica za 50 milijuna funta.
Tri godine poslije ima neke simbolike, a možda i malo kozmičke pravde, u podatku da je baš Evangelos Marinakis zarazio nogometni svijet koronavirusom. Rasplamsala se zaraza u međuvremenu tako da nove slučajeve dnevno prijavljuju igrači Juventusa, Fiorentine, Chelseaja i Hannovera, ali povijest će upamtiti Marinakisa kao nultog nositelja virusa koji je dan nakon londonske pobjede protiv Arsenala priznao javnosti da se njegov bris na covid-19 virus pokazao pozitivnim. Džentlmen odan vrijednostima fair playa, gazda grčkog kluba nakon utakmice se spustio do svlačionica stisnuti ruku svojim junacima, ali i polovici suparničkih igrača i trenera.
Nekoliko dana kasnije Mikel Arteta je prijavio da je skupio koronavirus zbog čega će izvjesno vrijeme provesti u karanteni. ‘Topnici’ će biti sretni ako priča završi na tom mjestu.
Problem koji nogomet ima s Marinakisom u doba globalne pandemije jest doslovna zaraza, ali problem koji će s njim imati na duge pruge zaraza je u metaforičkom smislu. S Marinakisom i sličnim magnatima u sedlu ‘beautiful game’ postaje idealna platforma za glancanje društvenog imidža i usputno pranje novca stečenog poslovima egzotične brodske špedicije. Zanimljivo je da s ovakvim dossierima - a prije ili kasnije priče se nađu na meniju visokih nogometnih tijela i dužnosnika - ložači nogometne vatrice nemaju problema. Kada Uefu podsjete da se Marinakis na sudu branio od optužbi za namještanje utakmica i kladioničarsku aferu, u Nyonu slegnu ramenima, pozovu se na presude grčkih sudova i povjeruju iskazu progonjenog da je sve to kuhinja ljubomornih suparnika. Tim putem onda krenu i šefovi EFL-a te vlasnici klubova. Na kraju lanca navijači Nottingham Foresta rado će povjerovati šarmu i obećanjima novog vlasnika da će “vratiti klub tamo gdje mu je i mjesto, u Premier ligu, jer njegovi vjerni navijači predugo žive u neuspjesima”.
Ako je europsko žarište koronavirusa utvrđeno na talijanskom sjeveru, crvena zona nogometne zaraze nalazi se nešto južnije, u Grčkoj, premda se istini za volju virus u mutiranom obliku uspješno udomaćio u većem dijelu Europe, a jak imunitet među velikim zemljama i važnim ligama čuvaju samo Nijemci te u izvjesnoj mjeri Francuzi i Španjolci.
U Grčkoj je krivulja epidemije ove sezone dostigla vrhunac kada se drugi baron, PAOK-ov predsjednik Ivan Savvidis, usudio dovesti u pitanje monopol Olympiacosova predsjednika (od dolaska na čelo kluba iz Pireja 2010. godine osvojio sedam uzastopnih titula). Nekadašnji predsjednik Igora Tudora u popularnom klubu iz Soluna već je osigurao mjesto u almanasima kada je onom zgodom utrčao na teren s pištoljem za pojasom. Da bi stvar mogla prerasti u avanturu s upitnim završetkom Grcima je moglo biti jasno već iz poslovne biografije ovog Putinova kamerada: dok se probijao prema vrhu Donski Tobacco kompanije, na tržište je pustio liniju cigareta za djecu uz slatki marketinški apel “ako je nešto zabranjeno... a ti baš jako želiš... onda smiješ”.
Uvidjevši da je u grčkom nogometu, ako baš jako želiš biti šampion, samo nebo granica, Savvidis je složio dobru momčad, pobrinuo se da inozemni suci gostuju na grčkim stadionima praktično svakog vikenda, a na koncu i prepisao Mamićev sinopsis sa satelitskim klubom u prvoj ligi. Njegovi su ljudi, naime, vlasnici Xanthija, kluba koji je od 2017. do danas s PAOK-om odigrao šest utakmica i, znam da je teško povjerovati, baš svaki put teren napustio poražen. Tim je potezom tako rasrdio Evangelosa Marinakisa da je ovaj potaknuo istragu Profesionalnog Sportskog Komiteta, koji je zaista zaključio da je Savvidis kao vlasnik dva kluba u istom rangu natjecanja zapravo u sukobu interesa, ali da nema ovlasti djelovati u tom smislu.
“Dobro, i što ćeš sad”, zapalio je na tom mjestu Savvidis jednu dječju cigaretu. “Ništa, pobiijedio si”, tobože snužden odgovorio je Marinakis. “Čestitam, evo ti ruka”.