Krenulo je bolje od očekivanoga. Hajduk je prvi put ove sezone dobio utakmicu protiv boljeplasirane momčadi na ljestvici. Brojke su najbolji pokazatelj, a brojke kažu da je Hajduk prošle jeseni u 10 utakmica s prvih pet ekipe lige uspio izvući tek četiri boda. Dva remija s Rijekom, po jedan s Dinamom i Goricom. Četiri boda od 30 mogućih! I kako se moglo napraviti više od šestog mjesta kada ispustiš čak 26 bodova od ukupna 54 koja si imao na raspolaganju!
Vjera u sposobnosti
No, dosta matematike, treba analizirati ono što su Bijeli ponudili na travnjaku Gradskog vrta. Jer, Hajduk je pobijedio i pritom domaćina učinio nemoćnim. Istina je da način na koji su Bijeli došli do tri boda može više zabrinuti domaćina nego oduševiti gosta, ali pobjeda je važna, zaslužena i nadasve poticajna
Hajduk je podigao samopouzdanje, Hajduk igra nogomet. Nakon Gradskog vrta jasno je da momčad danas živi i diše u jednoj sasvim drukčijoj atmosferi. Pozitivnoj, mora se naglasiti. Hajduk je s takvim optimističkim gardom došao u Osijek i od prve minute se postavio kao ravnopravni suparnik. Baš je takav okvir imao i dvoboj u prvom dijelu, jer utakmica je bez problema mogla otići na obje strane. Međutim, u presudnim trenucima tog osjetljivog dijela dvoboja na vratima je Hajduk imao Posavca. Ne može se do uspjeha ako nemaš raspoloženog vratara, ali to je još uvijek dovoljno samo za “pozitivnu nulu”. Prevagu u napadu pružao je Jairo, igrač klase koji uvijek može napraviti višak u igri “jedan na jedan”. Igrač prednosti je Jairo, ali rezultatsku prevagu potpisao je Caktaš odličnom reakcijom iz peterca.
Ono što je najveća vrijednost pobjede jest činjenica da je Hajduk nakon postignutog pogotka utakmicu potpuno držao pod kontrolom. Toliko dobro da smo dobili dojam kako Osijek ne bi “još tri dana zabio za izjednačenje”. Je li to plod tjelesne nemogućnosti Osječana da podignu ritam utakmice ili sposobnost i zrelost Hajduk da odigra utakmicu na rezultat? Reći će nam to Lokomotiva u nedjelju na Poljudu, međutim Hajduk je pokazao na kojim postavkama počiva uspjeh momčadi.
Vjera u vlastite sposobnosti, prije svega, te igračka klasa u kojoj su protiv Osijeka dominirali Posavec, Nejašmić, Caktaš i Jairo kao stožerni igrači. Da ne bi slučajno izgledalo kako je pobjeda protiv Osijeka “opjevana poput osvajanja naslova prvaka”, jasno je da Hajduk ima dosta prostora za napredak.
Primarno na poziciji napadača, jer uz pravog centarfora i Jairo bi još više došao do izražaja. Do kraja prijelaznog roka ostalo je 10-ak dana, ima vremena da se pronađe napadač, a stoper je već “na radaru”. Prvi je Ukrajinac Svatok za kojeg bi u zimskom mercatu trebalo platiti odštetu, a drugi Sertić koji bi Marseillle zamijenio posudbom na Poljudu. Zašto spominjemo pojačanja? Bila bi šteta da se na napravi iskorak u trenutku kada se vidi da je momčad u dobrom ritmu. Da se učini korak više kada momčad pokazuje napredak.
Povratak u igru
Zanimljivo je pritom kazati da je Hajduk u Osijeku dobio utakmicu bez igre na kojoj se radilo u Turskoj. Posjed veznjaka u Osijeku je zamijenila igra sa stoperima koji su dugim loptama tražili dva krilna napadača. Ali jasno je da je Osijek potvrda ukupnog smjera koji je zauzeo Hajduk. Momčad domaćih igrača s čistom svlačionicom, ekipa koja diše zajedno bez velikih zvijezda. Željni su pobjeda, željni su uspjeha. Imperativ Europe nemaju, ali u Osijeku su pokazali da ni četvrto mjesto nije tako nedostižno. Više nisu inferiorni u dvobojima s momčadima iz vrha. Vraća se Hajduk u igru, a dugo je proljeće. Nije Europa tako daleko, optimizam se budi. I to ne samo zbog bodova, već radi igre i pristupa.
Tri ključna detalja novog Hajduka
1. Hajduk sada teži igri
2. Mladići poput Nejašmića dobili šansu
3. Momčad pozitivno živi i diše