Kako je stvoreno čudovište: Dovoljno je da igrač na nekoliko minuta ode na WC i vratit će se tri milijuna skuplji

Legenda kaže da je prijelazni rok kakav danas poznajemo zaživio krajem šezdesetih zaslugom Ruperta Murdocha koji je odlučio naglavce izvrnuti The Sun. Malčice posustale novine velikog formata budući medijski magnat preveo je među tabloide, na treću stranicu parkirao razgolićenu ljepoticu, a na posljednjim stranicama silom prilika - zbog nepovoljnih rokova u tiskarama prva izdanja odlazila su na kioske bez izvještaja s popodnevnih utakmica - eksperimentirao je s dotad nepoznatom hibridnom vrstom, na pola puta između velikog trača i malog oglasnika. Nogometne kupovine i prodaje, špekulacije, nagađanja, nesretne zvijezde u potrazi za novim izazovima, strašni klupski planovi, rekordni novac, transferni gossip. Kada je kasnije riješio problem s tiskarama i vratio utakmice na posljednje stranice, Murdoch je zapeo u neočekivanoj gabuli. Centrala novine užarila se od telefonskih poziva nezadovoljnih čitatelja koji su tražili "još onakvih priča". Čudovište je rođeno...

I sljedećih je desetljeća nastavilo uspješno rasti. Od običnog prijelaznog roka dogurali smo do "transfer windowa" koji nas u natjecateljskoj mrtvoj sezoni zabavlja cijela dva mjeseca kao glavno štivo sportskih rubrika. Kroz širom otvoren prozor igrači sezonski ulaze i zatim izlaze iz mode kao krpice u ženskim magazinima. Mario Balotelli, za ilustraciju. S navršenih 25 iz svojeg su ga ormara izbacili Inter, Manchester City, Milan i Liverpool, ali nakon šest mjeseci života na dnu ladice pronašao ga je Siniša Mihajlović i sada vjeruje da bi ga mogao dobro "upasirati" s ostatkom garderobe koju je zatekao u Milanellu. S takvim hazarderskim kalibrom na stolu novinski urednik zapravo ne može pogriješiti gdje god da sljedeće zime odluči preseliti nesretnog Balotellija. Ili, recimo, Hernanes. Otkako je sletio u Serie A uzbuđen je pozirao s dresovima Lazija, Intera i Juventusa, a u narednih nekoliko godina kao profesionalna posvuduša sasvim sigurno će pred fotografe istrčati i ostatak Gira d'Italia s dresovima Milana, Rome i Fiorentine u rukama.

Na prijelazu u sedamdesete kada je Murdoch nakanio zabaviti mase transfernim tračevima Martin Peters prelazio je iz West Hama u Tottenham za rekordnih 200 tisuća funta. Danas takav sitniš ubere matični klub kao alimentaciju za "profesionalni razvoj igrača" koji mlad zbriše u neku glamuroznu ligu. Famozna nevidljiva ruka tržišta ovdje funkcionira tako da potražnja non-stop nadmašuje ponudu. 20 klubova Premiershipa već treće ljeto uzastopce ruši postojeće transferne granice. U srpnju i kolovozu 2014. godine na pojačanja su potrošili 835 milijuna funta, godinu poslije već su na 870 milijuna. U kalendarskoj 2015. godini prebacili su milijardu funti. Španjolski velikani prate ih u stopu gradeći ponekad cijele momčadske identitete kupovinom planetarnih zvijezda ( Perezovi "galacticosi").

Nakon dva mjeseca brutalnog trgovanja i pojačanih seoba, dok s mukom procesirate tko se zaustavio na kojoj postaji vrtuljka, dođe još i košmarni posljednji dan prijelaznog roka začinjen paničnim kupovinama nepoznatih mladića za neubulozan novac. Dok neki kolega ministra Lalovca ne odluči ovu stvar regulirati najmasnijom poreznom stopom, jedino pouzdano oružje u borbi protiv ludila ostaje satira nogometnih blogera. FFT-ov "Back of the net" tako piše da je Anthony Martial pao na liječničkom pregledu u Man Unitedu jer su mu dijagnosticirali hiperinflaciju. Simptomi? Natečen ego i nezaustavljivo divljanje cijene. Dovoljno je da igrač na nekoliko minuta iz ambulante ode na WC i u sobu će se vratiti tri milijuna funti skuplji. Ali i ta će cijena do sljedećeg ljeta doživjeti ozbiljnu korekciju...