Nogomet je kao europski sport koji obrće najviše novca pod najvećom lupom javnosti, a kako se s koronakrizom nosi profesionalni nogomet u Francuskoj pojašnjava u svom članku za web stranicu Međunarodne udruge sportskih novinara (AIPS) kolega Jean-Paul Savart, kojeg poznajemo kao žestokog borca za "slobodu, jednakost i bratstvo" i kad se radi o novinarskom cehu.
Dakle, klubovi neće dobiti novac od TV prava za utakmice koje se ne održavaju, što znači da su klubovi, odnosno njihovi igrači i svi zaposlenici, tehnički - nezaposleni. No, premda se čini amoralnim da se javnim novcem plaćaju nogometne zvijezde dok su zdravstveni radnici nemoćni protiv Covida-19, zakonski je situacija jasna.
Dolazi do financijskog potresa: Canal+ i BeIn Sport neće uplatiti Profesionalnoj nogometnoj ligi (LFP) 152,000.000 eura koliko je trebalo sjesti na račun 5. travnja. Ta dva kanala imaju pravo prijenosa utakmica Ligue 1 do kraj sezone, a četverogodišnji ugovor (2016.-2020.) iznosio je 780 milijuna eura.
LFP je zatražio da unatoč krizi isplate tih 152 milijuna, kako bi "sveti nogomet" opstao, no dvije televizijske kuće su odgovorile da ne kane platiti za nešto što se nije dogodilo. Kako nema prijenosa, i same su pod uzbunom: nema utakmica, nema se što prenositi, nema novca... LFP je na to ponudio puštanje starih prvenstvenih utakmica, iz arhive, bez zaračunavanja troškova spomenutim operaterima, ali je iznenađujuće ostao bez odjeka s druge strane.
Nakon hitnog sastanka vodećih ljudi klubova izgledalo je da su se svi složili da aktualno prvenstvo apsolutno treba završiti kad se za to steknu uvjeti s obzirom na pandemiju, pa čak i pod cijenu da se igra iza zatvorenih vrata cijelo ljeto i to u ritmu svaka tri dana. Na taj bi način LFP mogao odmah nastaviti sljedeće prvenstvo, za koje su TV prava već prodana drugom operateru, koji je već unaprijed zaprijetio da neće platiti za vremensko razdoblje dok je trajala "prošla" sezona.
U međuvremenu, svi francuski klubovi, uključujući i najbogatiji Paris St-Germain, izabrali su iskoristiti široke socijalne mjere francuske vlade. Sve su svoje zaposlenike prijavili kao privremeno ili tehnički nezaposlene. Konkretno, svaki klub plaća 70 posto osnovne bruto plaće svojim zaposlenicima, a za svakog prima državnu naknadu od 5400 eura. Na taj način klubovi čuvaju svoju, mi bismo rekli, radnu zajednicu: službenike, tajnice, stadionsko osoblje, fizioterapeute... I to sve bez obzira na pregovore o rezanju plaća igračima tijekom razdoblja bez treninga i utakmica.
Nogometaši Marseillea ili Lyona u prosjeku zarađuju 200.000 eura mjesečno, u PSG-u Neymar više od 4,000.000 na mjesec. Klubovi i za njih dobivaju državnu naknadu, što zvuči podrugljivo, ali tom zakonskom mjerom si legalno omogućuju smanjenje ukupnih izdataka za plaće za 30% (16% neto). Štede na socijalnoj sigurnosti, plaćama igrača i zaposlenika, a istodobno za svakoga primaju po 5400 eura.
Raspodjela tog javnog novca razmaženoj djeci nogometa jest legalna, ali bi brzo mogla izazvati bijes. U Francuskoj, većina zdravstvenih radnika i njegovatelja trenutno radi bez brojanja sati za male plaće u zdravstvenom sustavu opterećenom državnim rezanjem proračuna. Klubovi su svjesni toga, pa je primjerice Lyon potpisao ček na 300.000 eura u korist medicinskih istraživanja, a PSG Francuskoj narodnoj pomoći (SPF) platio 100.000 eura, a pribrojit će i postotak od prodanih dresova. Uglavnom, kad ova kriza mine, ništa u profesionalnom nogometu neće biti kao prije...