Prošlog četvrtka i petka Ante Čačić boravio je u Madridu. Lako je zaključiti kako je njegova misija bila razgovor s Lukom Modrićem i bistrenje statusa najvažnijeg mu reprezentativnog igrača te lidera svlačionice Vatrenih. Kako se može zaključiti i iz izbornikovih istupa, Modrić će biti na popisu kandidata za utakmice s Kosovom i Turskom, odnosno nastavit će igrati za reprezentaciju.
Načelno, dakle, idu dalje zajedno kroz kvalifikacije, ali dojam je da to i nije definirano stanje stvari. S obzirom na sve što se dogodilo od 11. lipnja, kada je Hrvatska izgubila od Islanda, potom preko Modrićeva svjedočenja i teško shvatljivog intenziteta osobne svekolike javne diskvalifikacije, očito je da njegov život u reprezentaciji i svijet Hrvatske oko njega više nije ni približno isti kao i prije. Na stranu agresivnost reakcija u javnosti na svjedočenje u Osijeku, a o kojem će se objektivnije moći govoriti tek nakon što se zaključe sudski procesi, Luka Modrić logično je preispitivao svoj status u reprezentaciji zbog drugih, i to izostalih reakcija.
Neviđeno blaćenje
Šutnja koja je uslijedila prije svega iz HNS-a, revnog u priopćenjima podrške svojim VIP članovima i za mnogo manje problematične situacije, zasigurno je izazvala ogorčenje kapetana reprezentacije.
Šutnja koja je uslijedila i od reprezentativnog tabora, na čelu s izbornikom Čačićem, razočarala ga je. Logično je tada preispitivati se kakvog zapravo smisla ima u takvom okruženju ući u nove teške reprezentativne borbe, kada ste prepušteni sami sebi u najtežim profesionalnim, ali i životnim trenucima. Je li HNS ostavio na cjedilu Modrića zato što im je odgovaralo da se javni bijes slijeva na njegova leđa, zato što su se bojali za svoje pozicije ako reagiraju, ili im po svim kriterijima najbolji igrač i nije toliko važan da bi ga se barem protokolarno, reda radi, pokušalo zaštiti od dosad neviđene razine blaćenja? Dojam je da to više nije ni bitno. Odnos Modrića i HNS-a, koji ionako nije bio na nekoj razini ni prije, suprotno od dojma javnosti, nepovratno je narušen. I da je do toga, koliko smo mogli prepoznati u igračevim stavovima, ne bi više igrao za reprezentaciju.
Kako je i tišina reprezentativnih suigrača također bila ‘glasna’, a što svakako može čovjeka još dublje pogoditi, onda se logično može postaviti pitanje, a zašto je Modrić ipak odlučio nastaviti Vatrenu priču?
Nema što dokazivati
Nama se čini da griješi. Ne samo zbog cjelokupnog odnosa koji je doživio nakon osječkog svjedočenja. Ne samo zato što je i prije toga, u godinama u kojima slavi sve moguće trofeje i uživa svjetsku slavu i divljenje njegovu talentu, stalno nešto kriv (u) Hrvatskoj, i stalno je nešto sporan Hrvatima, i kontinuirano je omalovažavan. Ne samo zato što će u rujnu navršiti 32 godine i objektivno sve teže će pratiti usporedni ritam Reala i reprezentacije, a zbog čega je i prije planirao povući se nakon SP-a u Rusiji. Ne samo zato što on više nema kome što dokazivati, i što zbog klasne kvalitete i igre pogotovo nema smisla trpjeti da se njemu laički i populistički najviše predbacuju tzv. neuspjesi.
I ne samo zato što se ipak ne može ići dalje kao da se ništa nije dogodilo. Iz našeg kuta gledanja, doduše ‘sa strane’, čini nam se da je za početak svake daljnje priče nastavka trebao prepustiti kapetansku vrpcu nekom drugom. Na taj bi način barem simbolično rasteretio reprezentaciju i sebe od stalnih i napornih propitivanja tema koje nemaju veze s igrom. Uz to mogao bi se tako koncentrirati isključivo samo na igranje i davanje doprinosa reprezentaciji na terenu! Što od njega, vidi se i po spomenutim reakcijama, jedino i trebaju.
Ostanak Luke Modrića u reprezentaciji je sretna vijest za uznemirenog izbornika i njegove ugrožene natjecateljske ambicije. Dobra je vijest za HNS i njihove potrebe da se plasmanom na SP osiguraju egzistencijalne materijalne rezerve. Pozitivna je to vijest i za reprezentativne suigrače, koji su itekako svjesni koliki su limitirani bez Modrića.
Ostanak u reprezentaciji je najmanje dobitna vijest za Luku Modrića. Nakon svega zasigurno je da će biti izložen prozivkama s tribina, svejedno kojeg intenziteta, jer će ionako uvijek biti teške za njega. Nakon svega stalno će biti temom oko koje će se lomiti koplja i teretiti atmosferu u reprezentaciji i oko nje. Nakon svega je sigurno da će svaki neuspješan ishod, pa čak i dojam igre reprezentacije još u gorem intenzitetu nego proteklih 8-9 godina biti diskvalifikacijama adresiran na njegova leđa.
Nakon svega je prilično jednostavno zaključiti da je Luka Modrić svjesno preuzeo sve te ‘lijepe opcije perspektive’, odajući i takvim stavom da je tvrdoglav i ponosit tip, spreman uporno i prkosno podnositi udarce. Iz našeg kuta gledanja, mišljenja smo da je trebao, u najmanju ruku preispitati svoj kapetanski status. No, vjerojatno je i to kako je ponajbolji svjetski vezist odlučio da neće napustiti reprezentaciju sada kada joj je uistinu vrlo složena natjecateljska situacija, i kada bi je odlaskom ozbiljno ugrozio u ostvarenju cilja.
Sve ovisi o događajima
S njim je to vrlo težak zadatak, bez njega bi bio praktički osuđen na neuspjeh. Modrić misli da treba do kraja kvalifikacija dati doprinos da se izvuče i izbori Rusiju 2018., pa je uz rizike od daljnjih neugodnosti i prozivki, pogotovo ako se ne uspije, dao do znanja izborniku da će nastaviti, jer valjda ne može biti gorih pljuvanja.
Koliko je to dobra i mudra odluka, kako za njega tako i za reprezentaciju pokazat će vrijeme. Pogotovo u njegovu osobnom pogledu. No, uvjerljiv nam je dojam da ta priča nije baš definirana te da će bliski tijek događanja zapravo odlučno utjecati kakva je perspektiva reprezentacije i Modrićeva statusa u njenom okruženju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....