Moglo je biti, trebalo je biti drugačije. Kapetan Osijeka Borna Barišić bio je na korak do realizacije transfera u Dynamo iz Kijeva. Sve je otišlo k vragu, mast u propast, rekli bi Slavonci, u posljednjem trenutku.
- Zar baš moramo započeti tom pričom? - kazao je uvodno Borna Barišić.
Kako da ne, nije osnovna tema i povod našem razgovoru, ali jaka je priča, slažete se?
- Moram, htio - ne htio. Točno je sve što se govorilo i pisalo. Da, trebao sam postati član Dynama iz Kijeva. Sve je bilo dogovoreno, pred završetkom posla, realizacijom. Doduše, normalno je da se službeno nitko o tome nije očitovao, nisam ni sam davao potvrde vijestima koje su stizale iz dana u dan, ali transfer je bio zgotovljen, gotovo zgotovljen - veli Barišić.
Na kraju od svega ništa.
- Upravo tako. Dogovoreni uvjeti bili su općeprihvaćeni. Zadovoljni su bili u mom klubu, Osijeku, a i ja sam ponuđenim bio sretan. Onda se iznenada, u ovom trenutku još i ne znam na koju foru, u sve upleo Dinamo, naš Dinamo i sve minirao. Na kraju u Kijev je otišao Pivarić. Odličan je dečko i igrač. Želim mu sve najbolje. Svu sreću. On sigurno nije ništa kriv. Ali kad u zadnji trenutak transfer propadne, sve je jasno, netko ga je minirao.
Nema u njegovim riječima ni jala ni žala.
- Zašto bi bilo? Nije kraj svijeta u pitanju. Što se mogućeg odlaska u Kijev, u Dynamo, bilo i prošlo. Nemam više ni razloga ni potrebu o tome govoriti - tvrdi Borna.
Olako prekrižen
A taj Dinamo, naš Dinamo, zagrebački, baš mu i nije bio sretan. Kada je u njega prije dvije godine odlazio i to je bio, za njega, transfer snova. No, uzeli ga, kupili, a pravu mu prigodu u Maksimiru nisu dali, zanimljivo...
- Otišao sam, potpisao za Dinamo jer je situacija u Osijeku bila nestabilna i neizvjesna. Mislio sam da idem novim koracima ka boljitku u karijeri. Nikome ništa ne zamjeram, ali u Maksimiru nisam dobio pravu prigodu. Odredili su me za posudbu Lokomotivi, a uza sve uvažavanje Lokomotive kao kluba i igrača s kojima sam u njoj igrao, nije to ono pravo. No, Osijek je ipak poseban, objektivno, a po svemu meni veći i draži.
Naposljetku, eto ga opet tamo odakle je i krenuo, u osječkom Gradskom vrtu.
- Kad sam vagao što dalje u karijeri, odlučio sam se na raskid s Dinamom. Nisam išao u Dinamo da bih igrao u Lokomotivi. Kada sam odlučio što dalje, vratio sam se u Osijek. Klub je iskazao ambicioznost, stao na zdrave noge i, uvjerio sam se, sve posložio na najbolji način. Više mi nije trebalo. Ako sam tražio i želio iskorak u karijeri najbolje što sam za to učinio prošlog ljeta je što sam se vratio.
A još malo o Dinamu, tom zagrebačkom, zar nije u njemu olako prekrižen?
- Definitivno jesam, ali o tom više nema potrebe govoriti. Osobno, povratak u Osijek mi je donio puno toga i puno značio. Opet sam našao sebe, na tribinama su opet moji roditelji, prijatelji, naša sjajna Kohorta, a to je podrška kakvu nigdje ne mogu i neću imati. Valjda je tako moralo biti i valjda se u životu s razlogom sve dogodi.
Dinamo je prošlost, onaj pak Dynamo iz Kijeva neuspjeli transfer, valjda u njegovoj karijeri sličnih situacija više neće biti.
- Nadam se. No, ako se iza ovog pitanja krije ono o mom odlasku na neku novu adresu odmah ću reći - ne idem nikamo. Iako to ne treba tvrditi, po onoj nikad ne kaži nikad, meni je u mislima isključivo Osijek. Ali, ako se dogodi ponuda kojom bismo smo svi bili zadovoljni, moj klub Osijek i ja, moguće je da jednog dana opet krenem drugim putem. Takav je život nas profesionalnih igrača.
Sada ima jednu viziju:
- S Osijekom, s mojim sadašnjim suigračima želim napraviti nešto pravo, nešto što će se pamtiti i čega ćemo se svi, s našim navijačima, Kohortom, zauvijek sjećati. Imamo zajedništvo, simbiozu, imamo kvalitetu i želimo to sve skupa objediniti i iskoristiti za prave stvari.
Zašto je Austria slaba?
U Europi je odjeknuo uspjeh Bijelo-plavih koji su nakon predstavnika Andore UE Santa Colome izbacili prvo Luzern, a onda i PSV. Sada je pred njima Austria iz Beča, opet veliki izazov.
- Redom, zaboravimo što je bilo s UE Santa Colomom, ali veliki je uspjeh bio i kada smo prošli Luzern, pa to je klub s više od deset puta većim godišnjim proračunom od Osijeka. Onda smo u dvije utakmice, oba puta, pobijedili PSV, još veći i ugledniji klub. Pokazali smo da imamo kvalitetu, vrijednost i sposobnost. Sada nam je pripala Austria. Svi nas cijene, smatraju favoritom, a ne znam zašto i zbog čega. Slušam, pričaju, čak i neki mediji pišu u tom tonu i stilu. Po čemu je to Austria iz Beča slaba, s kim i kojim klubovima u usporedbi. Moguće s nekih četiri ili pet onih po važećim mjerilima doista većim i boljim, ali sigurno je to jak i ugledan protivnik. Neće nam biti lako, moramo biti jako oprezni i angažirani u obje utakmice koje nas čekaju. Mora nas nositi vjera i samopouzdanje kakvo smo imali u utakmicama s Luzernom i poglavito s PSV-om u kojima su naši protivnici bili unaprijed označeni favoritima.
OPŠIRNIJE PROČITAJTE U NOVINAMA