U očekivanju službenih objava nakon Svjetskog prvenstva da se od reprezentacije opraštaju senatori Modrić, Ćorluka ili Mandžukić, čak i Rakitić, prvi se od hrvatskog dresa oprostio Nikola Kalinić (30). Zauvijek. I to uz nečasni otpust.
Njegov slučaj nema veze s time tko je izbornik i tko će biti izbornik nakon Rusije. Primorao je Dalića na jedini mogući potez, dapače, zlorabio je izbornikovo strpljenje do točke pucanja i zloupotrijebio njegovo povjerenje.
Kalinić je pogazio temeljne sportske postulate i s teškom stigmom, kao igrač koje je odbio igrati za svoju momčad, otišao je iz Rusije u koju nije smio ni putovati kao član reprezentacije. Izdao je momčad i stavio se iznad nje, prema izborniku i suigračima iskazao sramotno nepoštovanje i to će ga zauvijek pratiti, kroz tu prizmu gledat će ga i klupski treneri s kojima još misli surađivati, prvi Gattuso u Milanu koji ni dosad nije imao razumijevanja za Kalinićeve eskapade. Incident u Kalinjingradu dat će mu potpuno za pravo.
Takav slučaj, da igrač s klupe odbije ući na teren, ne pamti se u hrvatskoj reprezentaciji, pa ni u povijesti svjetskih prvenstava.
Zlatko Dalić od prvog se dana svim snagama borio za pozitivno ozračje u reprezentaciji i oko nje, htio je izbjeći stresove da na pripreme poziva igrače na koje ozbiljno ne računa i da ih onda razočarane šalje kući. Širio je duh zajedništva da se i onaj 23. na popisu osjeća bitnim za momčad, da svatko mora zatomiti ego u cilju zajedničkog uspjeha i samo zbog toga je pregrizao Kalinićeve provokacije i izraze nezadovoljstva u pripremnom razdoblju.
Prvo i - posljednje
Valjda se uzdao da će i Kalinića ponijeti mundijalski zanos kada dođe u Rusiju, jer i napadaču iz Solina to je prvo svjetsko prvenstvo u karijeri, a sad je, sigurno, i posljednje.
Netko drugi na Dalićevu mjestu, manje tolerantan i dobronamjeran, jedva bi dočekao prvi nagovještaj Kalinićeve uvrijeđenosti što nije u prvom planu i na tome bi bildao vlastiti autoritet.
Vječni Ćiro zahvaljivao bi nebesima što su mu podarila takvog kapitalca, zicera za odstrel, režirao bi dramu poput Čehova, bilo bi tu izljeva bijesa, suza i podrhtavanja glasa, pobrinuo bi se da pola nacije kleči pred njim da ga ne potjera, a onda bi „nakon besane noći u tami svoje kože donio najtežu odluku u životu“ i ujutro se pobrinuo da Kalinić napusti kamp kroz špalir fotoreportera i novinara. Ćirin showtime.
Kao drugi antipod, možemo zamisliti kakva bi se lavina sručila na bivšeg izbornika Antu Čačića da je on morao odstraniti Nikolu Kalinića kao remetilački faktor. Ne bi mu se uvažio nijedan neoborivi sportski argument, izvrijeđalo bi se ga da radi po napucima iz lože, da namjerno opstruira Hajduk i Dalmaciju, da zbog menadžerskih interesa tjera ikonu i tko zna što bi ga još snašlo u tim patološkim konstrukcijama.
Više ne smeta
Dalić otpočetka nastupa otvoreno i pozitivno i u ovom slučaju nema ni trunke sumnje - Kalinić je teško uvrijedio njega kao izbornika i nacionalnu momčad, pogazio je temeljnu sportsku čast i za njega u toj momčadi više nema mjesta.
Da je Dalić takav iznuđeni potez povukao ranije, uoči objave popisa za Rusiju, a kada je sigurno već uvidio da Kalinić u svojoj samodopadnosti ne može funkcionirati kao dio momčadi, ostavio bi prostor za naklapanja kako je morao biti uviđavaniji i više respektirati Kalinićevu klasu.
Kalinić je zapravo najveću štetu napravio dečkima koji su živjeli da budu dio nacionalne momčadi i koji bi joj tim nadahnutim stavom pomogli i u statusu 23. igrača, a itekako bi joj značili u periodu nakon Mundijala. Iskreno mogu žaliti Duje Čop, Ivan Santini, Josip Brekalo, Marko Rog ili Nikola Vlašić, bilo bi bolje da je mjesto zadržao i prekobrojni stoper Matej Mitrović, pa i Halilović, Sosa, Ćorić… sve bi bilo bolje, samo da se Kalinić pravodobno izjasnio da zbog bolnih leđa i napuhanog ega ne može biti od koristi.
Sad već davno, prije deset godina, Kalinić je uvrijeđeno bacio Hajdukovu kapetansku vrpcu kad ga je iz igre povukao trener Robert Jarni (jer je morao aktivirati zamjenu zbog isključenog vratara). U Kalinjingradu je odbio skinuti trenirku i zaigrati za Hrvatsku.
Nažalost, kad jednog dana podvuče crtu pod svoj nogometni put, neke će se stvari pamtiti duže od svih postignutih golova.
Pa i od najluđeg od svih scenarija, da Hrvatska dabogda sve pobijedi, postane prvak svijeta i da u almanasima ostane zapisano da je dio te šampionske momčadi bio Nikola Kalinić. Zato što više nije smetao.