Velik je novac Dinamu iskliznuo iz ruku ovog ljeta, za što je njegovo “ministarstvo financija” predvođeno “premijerkom” Vlatkom Peras kao glavnog krivca označilo Igora Bišćana. Da je pod njegovim vodstvom zagrebačka vojska izdržala još koju minutu pod zidinama Akropole i pobijedila AEK, u maksimirsku riznicu donijela bi plijen od barem pet milijuna eura koliko vrijedi ulazak u play-off rundu Lige prvaka. Da je potom Dinamo izbacio i Royal Antwerp u doigravanju, ta petica bi se izbrisala i u blagajnu grada iz glavnog grada Hrvatske došlo bi 15,64 milijuna eura od plasmana u Ligu prvaka + dodatnih 10,233 milijuna eura na ime desetogodišnjeg koeficijenta.

Bišćan nije uspio, pala mu je glava nakon Atene, glavni vojskovođa plave postrojbe postao je Sergej Jakirović, no koji, pak, nije uspio osvojiti čvrstu utvrdu Sparte, one praške. Dinamo je ostao i bez Europske lige, koja bi mu ove sezone startno donijela oko 6,8 milijuna eura.

Od prošlosti se ne živi

Nije išlo, Konferencijska liga je realnost, 2,94 milijuna startnine i još 1,246 milijuna jer je Dinamo peti po desetogodišnjem koeficijentu u ovom natjecanju. Dakle, ukupno 4,19 milijuna eura, zasad dvadeset i kusur manje nego što bi zarada bila u elitnom društvu.

No, što je tu je, što je bilo, bilo je. Od prošlosti se ne živi, iako bi Dinamo i dalje mogao živjeti na visokoj nozi da se opet probio do Lige prvaka. Ipak, u svakom zlu uglavnom postoji i nešto dobro. Naslijedi li sušno Dinamovo europsko ljeto berićetna jesen u skupinama Konferencijske lige, mogli bismo na kraju pričati o čudesnoj Dinamovoj sezoni. Plasman u skupine najlošijeg od tri UEFA-ina klupska europska natjecanja Dinamu otvara mogućnost direktnog plasmana u skupinu Lige prvaka u sljedećoj sezoni, kada će to natjecanje doživjeti promjenu svoga izgleda i povećati broj sudionika s 32 na 36. Za klubove iz nejakih nogometnih prvenstava, kakav je i HNL, to nije posebno dobra vijest jer se u LP neće ulaziti ništa lakše nego do sada. No, Dinamo je u posebnoj poziciji. Bude li iznimno uspješan u Konferenciji i potom obrani naslov prvaka u HNL-u, Dinamo bi mogao biti među klubovima koji neće morati u žrvanj kvalifikacija za novo izdanje Lige prvaka, prvo u novom, bogatijem ruhu.

UEFA je, naime, u svoja pravila o kvalificiranju za skupinu Lige prvaka od sezone 2024./25. ugradila jednu za Dinamo vrlo zanimljivu opciju koja glasi:

- Ako osvajač Lige prvaka 2024. izbori direktni plasman u skupinu LP preko domaćeg prvenstva, tada će u grupnu fazu natjecanja ući klub (isključivo iz ‘puta prvaka’) s najvećim koeficijentom.

Prvi uvjet ne bi trebao biti nikakav problem jer u LP idu po četiri najbolje momčadi iz prvenstava Engleske, Španjolske, Njemačke i Italije, tri iz Francuske, dvije iz Nizozemske te po jedna iz Portugala, Belgije, Škotske i Austrije, tako da bi se morala dogoditi senzacija svih senzacija na krovu Europe da se to novo mjesto ne otvori za novi klub.

Nije idealno

Pogled zato leti prema ljestvici klubova s najvećim koeficijentom, čije države nemaju direktnog predstavnika, a na toj ljestvici Dinamo trenutačno drži obećavajuće treće mjesto.

Situacija nije idealna jer Šahtar je daleko odmaknuo, ima velikih 16.000 bodova više. Kad Rudari iz Donjecka ne bi bili prvaci Ukrajine, modra perspektiva bila bi puno ljepša, no, realno, Šahtar je uvjerljivo najkvalitetnija momčad u svojoj domovini. Ipak, taj Šahtar igra Ligu prvaka s puno jačim suparnicima nego ih ima Dinamo. Naniže li klub koji će domaće utakmice u LP igrati u Hamburgu, neuspjehe u dvobojima s Portom, Royal Antwerpom i Barcelonom, Dinamo ga uspjesima u Konferencijskoj ligi može dostići, jer bodovi osvojeni u obje skupine za UEFA-u vrijede isto - dva za pobjedu, jedan za remi.

Kad bi, primjerice, Šahtar ostao na bodovnoj nuli, a da mu neće biti lako pokazalo je i 1. kolo u utorak kad je kao domaćin izgubio od Porta, Dinamo bi ga prestigao kad bi u skupini ostvario svih šest pobjeda, koja bi mu donijela 12 bodova, plus dva dodatna jer bi osvojio prvo mjesto u skupini. I rezultat bi bio Šahtar 57.000 - Dinamo 55.000. Čak i kad bi Šahtar nešto ulovio, ne naravno puno, jedini hrvatski jesenski europski predstavnik mogao bi ga nadmašiti daljnjim uspjesima u nokaut fazi KL.

Natjecanju u koje je Dinamo ušao kao drugi nositelj i klub s drugim najvećim UEFA-inim koeficijentom u skupinama nakon Eintrachta iz Frankfurta nikako ne bi smio biti prolaznik. Skupina je velika šansa, jer, barem na papiru, nije nemoguće da Dinamo trijumfira u svih šest dvoboja s Astanom, Ballkanijem i Viktorijom Plzen. Da Dinamo igra u skupini Lige prvaka ili Europske lige, suparnici bi bili puno zahtjevniji, a misija hvatanja ukrajinskog velikana bila bi baš nemoguća. I, da, između Šahtara i Dinama po koeficijentu se smjestio Basel, ali njega ove sezone ni nema u Europi, a na otvaranju švicarskog prvenstva drži devetu poziciju među ukupno 12 prvoligaša.

Majka i otac

I zato Konferencijska liga, na kraju priče, uopće ne mora biti loša vijest, koliko god da je ispadanje u nju isprva izvlačilo dojam o blagom debaklu. Naravno, neće ona samo po sebi donijeti Ligu prvaka, za to Dinamo treba osvojiti i novi naslov u HNL-u, a u njemu mu zasad ne ide savršeno. Nisu blesavi u Maksimiru kad stalno ponavljaju da im je nacionalno prvenstvo i majka i otac...