Insajderski igrački izvještaj s treninga Dinama pred uzvratnu utakmicu s PAOK-om u Solunu je glasio; ‘vježbamo defenzivne prekide‘. Uz dodatak; ‘sve je posloženo, još bolje od prve utakmice kad nam Grci nisu niti priprijetili‘. A onda se na solunskom frontu dogodi nešto što se ne bi dogodilo niti pionirima. Tri od pet pogodaka uistinu ne bi primili niti pioniri... Dva su pala baš nakon prekida koji su se uvježbavali, jedan također nakon centaršuta. Moglo ih je pasti i više.
Grčki ‘broj 4‘, Koulierakis četiri (!?) je puta bio sam na skoku, dva puta je promašio iz izglednih pozicija, jednom je zabio prsima, jednom je asistirao, sve glavom. Usput je imao pomoć Petra Sučića kod udarca izvana kad je lopta ušla u donji kut Nevistićeva gola. Grčki mladi, 20-godišnji stoper uneredio je Dinamo. Sigurno se pitate tko ga je trebao čuvati? Odgovor glasi - Mauro Perković. Gdje se mladi Mauro nalazio u svim tim situacijama ostaje tajna. Ali da se krivo ne shvati, nije Perković krivac za poraz Dinama, svi ostali u obrani Modrih su ponekad zaista izgledali kao slučajni prolaznici, izgubljeni i vremenu i prostoru, nudili su sliku ‘kamenih svatova‘. I sad dolazimo do pitanja za ‘milijun eura‘.
Tko je najveći krivac za debakl u Solunu?
Trener ili igrači? Naravno, svi to znamo, momčad je ogledalo trenera, on je uvijek najodgovorniji. Nema tu zbora, nema nikakve dvojbe. Jakirović je potpisao težak, užasan poraz i za njega veliki palac dolje. Dogodilo mu se to drugi puta ove sezone u Europi, tako je isto nastradao i protiv Sparte u Pragu.
Ali, ima tu jedan ali... Odgovornost moraju preuzeti i igrači, jer blamaža, ta neugodna ‘petarda‘ ide i na njihov račun. Sve su to profesionalci koji fino zarađuju, kojima u plavom domu ne fali niti ptičjeg mlijeka. Koji su uostalom, mnogo puta dokazali da su spremni ponuditi lijepe nogometne događaje. Ne trebamo otići daleko u prošlost da bismo imali potvrdu za to. Sjetite se dvije utakmice s Betisom, prve s PAOK-om. Nakon ta tri obračuna hvalili su ih svi na sva usta, od navijača, preko medija do stručnjaka. Bilo je čak i očekivanog pretjerivanja, po čemu je hrvatski nogometni eter itekako poznat.
Sve se znalo, tko, koga i zašto!
Pa kako se onda može dogoditi da nakon tri odlično odigrane europske utakmice, ozbiljne, disciplinirane igre dođe do totalnog pomračenja u Solunu? Pa niste valjda pomislili da se uzvrat u Grčkoj nije spremao na najbolji mogući način, da se PAOK nije analizirao do detalja? Pa bilo je čak i lakše analizirati, jer je već jedna utakmica s njima odigrana. Uostalom, vraćamo se na onaj igrački izvještaj s treninga koji smo spomenuli na početku teksta. Sve se znalo, tko, koga i zašto! No sve se raspalo kao lubenica koje tresne od pod. Dinamovi igrači bili su cijepljeni od koncentracije, odgovornosti. Je li moguće da je presudio psihološki faktor, da su ljudi kako se to kaže u slengu, jednostavno - pukli? Ili je možda istina da ova momčad nije stanju odigrati u kontinuitetu utakmice na visokoj razini? Pa su ‘up and down‘ izvedbe zapravo logična činjenica?
Jakirović je u Solun istrčao s momčadi koji su prepoznali svi koji su najavljivali udarni sastav. Nismo možda pogledali baš sve medije, ali kolege novinari u uglavnom svi svojim pratiteljima i Dinamovim navijačima isporučili postavu koja je istrčala na Toumbu. Tih jedanaest igrača koji su onako očajno i grozno odigrali prvo poluvrijeme i jest udarna postava Modrih. Možemo sad tu raspravljati je li mogao startati Špikić ili Kaneko. Je li Jakirović mogao mijenjati na poluvremenu? Vjerojatno je trebao nešto poduzeti, ali možda je čovjek mislio da ta njegova udarna postava ne može odigrati gore, te da će jednostavno nešto promijeniti nabolje.
Jakirovićev plan na poluvremenu
U petak smo off the record porazgovarali s dvojim Dinamovih igrača koji su nam kazali da je trener, za razliku od inače kad ne ide dobro, bio u stanci između dva poluvremena iznimno pozitivan i da im je rekao; ‘jedan naš gol će sve promijeniti, ako im zabijemo, izdušiti će kao balon‘. Ako ti igrači lažu nama, onda mi lažemo vama... I Dinamo je zabio i zaista je nakon tog pogotka dominirao do četvrtog pogotka PAOK-a, one nevjerojatne situacije nakon prekida, kad je lopta proputovala kroz šesnaesterac nakon kornera. Imao je u tom razdoblju Dinamo ‘zicer‘ Špikića, onaj udarac Sučića kojeg je fenomenalno obranio Kotarski. I onda opet dolazimo do pitanja na koje je teško pronaći odgovor, ali ga Jakirović naravno mora pronaći. Kako je moguće da ti isti ljudi koji su u prvom poluvremenu izgledali kao razbijena vojske igraju puno bolje u drugom? I još nešto zanimljivo, Isti igrači čuvali su iste PAOK-ove igrače kao na prvoj utakmici u Maksimiru! Sve je bilo isto. Kako u prvom poluvremenu nije bilo energije, kad je PAOK ‘pojeo‘ Dinamo, a u drugom jest? Bilo bi logično da je bilo obrnuto zar ne?
Ne pada nam napamet raditi alibi treneru, uostalom, to smo već napisali, on podnosi račun i on je odgovorna osoba za rezultate. Ali i svlačionica se mora zapitati zašto se dogodio krah u Solunu. U Solunu su samo dva igrača bila raspoložena, Baturina i Hoxha. Svi ostali su odigrali ispod razine za Dinamove nogometaše. A na toj europskoj razini se onda ispada iz Europe. Dinamo je u Solunu ‘ubio‘ sam sebe! Dinamo je ispao od - Dinama.
U redu, PAOK je zaista bio puno bolji, ali bez onakvih kardinalnih grešaka u obrani, ne vjerujemo da bi tako zatrpao Modre. I da, još nešto, čini nam se da u Europi Dinamo, ako izuzmemo sudar u Sevilli, ima problem igre u gostima. Balkani, Viktorija Plzen, Sparta, PAOK... U prvenstvu Hajduk na Poljudu. A nakon stanke zbog reprezentativnih nastupa, Dinamo u četiri dana igra dvije utakmice koje će po svemu obilježiti sezonu. Obe u gostima protiv Majstora s mora, polufinale Kupa i HNL ogled. Ako iz svih ovih gostujućih poraza Jakirović i njegovi dečki nisu ništa naučili, Dinamu slijedi totalni debakl. Koji će boljeti mnogo više nego ispadanje iz Konferencijske lige.