Čelnici Zire u tolikoj su mjeri bili uvjereni kako će proći Osijek da ne samo da su već bili rezervirali čarter za ciparsku Nikoziju idućeg tjedna, nego su ga unaprijed i platili. Ta samouvjerenost nije im se obila o glavu, "nanjušili su krv" i iskoristili šansu protiv protivnika koji je u vječnom raskoraku između želja i realnosti, a sada Azerbajdžance samo još dvije utakmice protiv Omonije dijele od plasmana u Konferencijsku ligu. Za razliku od Osijeka, koji se vraća vlastitim problemima...

- Izgleda da nam nešto nedostaje. Rezultat toga je ispadanje iz ovoga natjecanja, iako sam prilično siguran da smo zaslužili proći dalje - kazao je trener Bijelo-plavih Federico Coppitelli po završetku utakmice.

Nedostaju igrači!

Da, nedostaju igrači! Osijek je početak sezone dočekao posve kadrovski nespreman za istovremeno igranje i HNL-a i Europe, gdje im se kao nikad ranije otvorio ždrijeb. Za razliku od Zire, čiji je trener imao takav komfor da je u derbiju protiv Sabaha (u kojem je pobijedio) odmarao sedmoricu igrača za utakmicu protiv Osijeka, koja mu je slijedila četiri dana kasnije. Nedopustivo je da u utakmici sezone Coppitelli pogleda prema klupi, a na njoj među 11 igrača ugleda dvojicu vratara i petoricu juniora, od koji trojica još nisu dobila ni minutu seniorskog nogometa.

Najlakše bi bilo sada na trenera bacati drvlje i kamenje, ali tko bi mu poželio biti u koži? Uostalom, u 120 minuta utakmice protiv Zire u Bakuu trener Bijelo-plavih je napravio tek tri zamjene. Nevjerojatno je da u utakmici sezone Osijek ostane na jednom braniču, bez alternativnog napadača (dok je recimo istovremeno Fućak otpisan i na njega se ne računa u toj mjeri da radi odvojeno od momčadi te da niti u jednoj od šest utakmica ove sezone nije uvršten u zapisnik), da je odlazak Miereza dočekan nespremno i to u trenutku kada se europska sezona trebala prelomiti u korist Bijelo-plavih... Ne, to nije krivnja trenera, nego propust onoga u čijim je rukama kreiranje sportske politike.

Po završetku utakmice nogometaši Osijeka praznih su pogleda na parkiralištu stadiona čekali ispred autobusa da se skupe i krenu prema hotelu. Nije im bilo do ničega, bilo je i suza. Itekako su bili svjesni kako je propuštena velika šansa da dođu na prag ispisivanja klupske povijesti. Još u 90. minuti Osijek je bio u play-offu Konferencijske lige i ispustio tu priliku, a onda u raspucavanju jedanaesteraca promašio njih čak četiri. Jedan više od suparnika, koji se također, ruku na srce, nije proslavio. Kapetan Vedran Jugović naviknut je već da s Osijekom prima teške udarce, doživljava neobjašnjive poraze, ali i njemu je bilo teško išta reći po nevjerojatnom završetku Osijekova europskog puta u Bakuu.

Frustracija i nemoć

- Teško je objasniti. Sve se u životu događa s nekim razlogom, pa vjerujem i ovo. Dvije utakmice zaredom izgubiti na takav način, dobiti golove nakon 90 minute. Ne mogu reći nikome od igrača da nije dao svoj maksimum, da se nisu trudili... Pola ih, eno, plače u svlačionici, stvarno smo htjeli pobjedu više nego išta i zbog ove grupe navijača koja nas je došla podržati u Baku. Stvarno im svaka čast na tome. Ali, kad promašiš četiri penala, ne možeš više ni očekivati - kazao nam je Jugović.

Baku će tako ostati zabilježen kao još jedna stanica na podužem nizu Osijekovih europskih frustracija.

- Frustracija, nemoć... To je izgleda neka naša realnost. Moramo mijenjati naš mentalitet, međutim, nije lako. Vidjeli ste i sami kadar na klupi, ja da sam trener ne znam za kime bih posegnuo jer to su uglavnom još djeca. Nadam se da ćemo i na tom poraditi, da će se i tu neke stvari promijeniti jer teško je bilo u četvrtak. Svaka čast dečkima na borbi, dali su sve od sebe, ali moramo dalje. Već za tri dana nam slijedi prvenstvo u koje smo ušli s nula bodova iz dva kola, što je start kojeg nismo očekivali. Nema više kalkulacija, moramo početi skupljati bodove - kazao nam je kapetan Bijelo-plavih.

U posljednjih tek nešto više od tjedan dana, kad je na naplatu trebao doći sav krvav rad odrađen na pripremama, čitava koncepcija se raspala. Mierez je otišao, Guedes teže stradao, Duarte je otpisan i transferiran, Mkrtčjan zbog ratnog stanja u kojem se nalaze njegova Armenija i Azerbajdžan nije niti doputovao u Baku... Sve te nevolje su, međutim, zbližile igrače.

- Iskreno, dugo nismo imali ovako homogenu grupu, zdravu grupu momaka koji žele nešto napraviti, koji žele ostaviti sve za ovaj grb. Ja sam izuzetno ponosan na njih, žao mi je zbog njih i ovih dvadesetak dečkiju što su putovali ovako daleko da bi nas bodrili. Očito u ovom trenutku u ovoj situaciji nije moglo više - zaključio je Jugović.