Želite li isprovocirati sreću u Plzeňu, čak i mala čudesa, dlanom obgrlite jednog od anđelčića na ogradi katedrale svetog Bartolomeja u samom srcu grada. Dok u jutarnjim satima promatramo par "lokalaca" kako propisno prilaze upečatljivom komadiću povijesti, prilično izlizanom od brojnih dodira, vjerojatno u nadi za uspješnim radnim danom, onomatopejski doživljaj pojačava prelazak automobila preko starih, kamenih kocki na cesti, dok s druge strane trga dopiru sajamski taktovi. Kadrovi s mnoštvom drvenih kućica na središnjem gradskom trgu, momentalno nas asociraju na advent, ipak, u pitanju je "Martinov sajam", kojim su stanovnici Plzeňa, inače "pivskog grada", nakratko postali i štovatelji vina.
Iako bi, vrlo vjerojatno, stotine Hrvata ovogodišnje Martinje proslavilo u četvrtom najvećem češkom gradu, njih ove godine u Plzeňu - nema. Odnosno, ima nas tek u tragovima (čitaj: novinarske ekspedicije), s obzirom na to da je na snazi UEFA-ina odredba kojom Dinamovi navijači ne smiju biti prisutni na gostovanjima na međunarodnoj sferi do isteka tekuće sezone. Međutim, da je maksimirski klub itekako prisutan u sjećanjima čeških nogometnih fanatika, svjedoče nam riječi našeg sugovornika, Pavela, kojega smo sreli u tunelu obojanom simbolima Viktorije, nedaleko od njihove Doosan Arene uz rijeku Mže.
- Ako pitate bilo kojeg pratitelja nogometa u Češkoj, svi će znati za Dinamo Zagreb. Znamo da su kroz povijest dali puno velikih igrača. Iznenadio sam se da nisu ušli u Ligu prvaka ove sezone, ali vidio sam da su prodali puno dobrih imena. Uostalom, Hrvatska je poznata po fantastičnim nogometašima, iako ste mala zemlja. Vaši su nogometaši elegantni, tehnički potkovani, uvijek je lijepo gledati kada igrate - kaže Pavel, koji je kao najboljeg češkog igrača u povijesti istaknuo svog imenjaka, Nedvěda.
U rubriku "najbolje od češkog nogometa", nedvojbeno možemo svrstati i Petra Čecha. Nekadašnja "jedinica" Chelseaja i Arsenala, nadaleko poznata po štitniku na glavi, prve nogometne korake napravila je upravo u rodnom Plzeňu, ali ne među vratnicama. Pričaju nam to Michael i Tomas, mladići na koje smo naišli u Viktorijinom Fan Shopu.
- Da, živio je ovdje, otprilike pet kilometara od Plzeňa, u malom mjestu Losiná. Postoji priča da je počeo kao napadač, zapravo, to je i istina, ali onda se ipak prebacio na mjesto vratara.
Povratak Čecha i legendarni "plavi devet"
Dok nas je navigacija na putu prema Češkoj vodila kroz pitoreskna mjestašca, prvo uz njemačku, a zatim i uz češku granicu, "usred ničeg" naletjeli smo na veliku reklamu za gume uz cestu, na kojoj su spremno pozirala dva češka reprezentativca i jedan povremeni član brazilske izabrane vrste. Lucas Paquetá "uljez" je u društvu Čeha, Tomáša Součeka i Vladimira Coufala, a trojcu je zajednički nazivnik klupska svlačionica - u West Hamu. Naravno, uz ulogu "poster lica" za automobilske gume. Ubrzo, kroz razgovor s Pavelom, saznajemo i za sponu između "čekićara" i Čeha, ali i nagoviještaj ulaska vratarske legende u treći londonski klub, nakon "bluesa" i "topnika".
- Mogao bi se vratiti u nogomet. Otišao je iz Chelseaja dolaskom Boehlyja, ali jedan češki biznismen (Daniel Křetínský nap.a.) ima udio u vlasništvu West Hama (27 posto nap.a.), a čuo sam da bi Čech mogao ući u klub, u nekoj funkciji u menadžmentu.
U potrazi za zanimljivim sponama, uz veliku pomoć pedantnog Dinamovog povjesničara Miroslava Tomaševića, saznali smo i informaciju kako je najbolji strijelac u povijesti "modrih", Franjo Wölfl, karijeru započeo upravo u Plzeňu. Slavni topnik, koji je za Zagrepčane isporučio 238 pogodaka u 240 službenih nastupa, u Češku je otišao 1934., sa 16 godina, na školovanje za preciznog mehaničara, dok je prije toga nastupao za Concordiju. U dresu Viktorije zablistao je već u startu, s tri pogotka u pobjedi 6-3 protiv tada jakih Židenica. Legendarni "plavi devet", u Zagreb se vratio u studenom 1937., postavši igrač Građanskog, a umro je 1987. u 70. godini života.
Na drugom kraju, naglim povratkom u 21. stoljeće, posljednji igrač koji je nosio dresove Viktorije i Dinama bio je Jan Lecjaks, lijevi bek, koji se u Maksimiru nije istaknuo pretjerano upečatljivim nogometnim umijećem. Da su Češka i Hrvatska česti rivali na pozornicama velikih natjecanja, svjedoči i činjenica kako smo se s njima susreli na prethodna dva Europska prvenstva. Međutim, oba puta - bez pobjednika. Posebno pamtimo notornu utakmicu 2016. u Saint-Étienneu (2-2), obilježenu navijačkim neredima, dok smo najsvježiji susret odigrali u Glasgowu prije dvije godine (1-1).
Potencijalni, treći uzastopni susret na europskoj smotri s Česima, skicirali smo s našim sugovornicima. Međutim, i Češka, kao i Hrvatska, ima kompliciranu situaciju uoči raspleta skupine.
- Volim mentalitet hrvatskih igrača, vašu strast za nogometom. Sjećam se brojnih odličnih napadača, vrhunskih tehničara. Naravno, Luka Modrić prvi mi pada na pamet, on je i "broj jedan" na PlayStationu (smijeh), svi žele imati takvog igrača. Također, hrvatski navijači nadaleko su poznati, vaša reprezentacija uvijek ima odličnu podršku - zaključio je Tomas naš razgovor, uz obostrane, prijateljske provokacije uoči utakmice Viktorije i Dinama.
