Nakon dva kola kontinentalnih klupskih kvalifikacija, Hrvatska je predzadnja u Europi! Nije to stilska figura, metafora, niti autorski opis, nego službena statistika UEFA-e. Tako pokazuje ljestvica učinka za sezonu 2022./23. Ispod nas je jedino Bjelorusija, čiji su klubovi u deset utakmica izborili samo jednu pobjedu. Dinamo je osvojio 1,5 bod za slavlje u Skoplju i remi, Osijek jedan bod za dobivenu utakmicu u Kazahstanu. Kad se to zbroji i podijeli s četiri sudionika, dođe se do službenog koeficijenta 0.625 i 53. mjesta u Europi!? Izvan konkurencije je suspendirana Rusija.
Ako mislite da je nepravedno da se dijeli s četiri jer Hajduk još nije započeo s natjecanjem, OK, tako to UEFA radi jer bitan je samo konačan učinak na kraju sezone, a ne privremeno stanje, ali kad bismo izbacili splitske Bijele i ta “velebna” 2,5 boda podijelili s tri, koeficijent bi bio 0,833. S takvom matematikom bismo napredovali i preskočili točno jednu državu - Andoru!? Mjesto bi nam bilo na diobi 51. pozicije sa - San Marinom!?
UEFA-ina ljestvica najmeritorniji je pokazatelj snaga nacionalnih liga, iako nije savršen. Pravu sliku daje tek na kraju sezone jer, primjerice, ovog je časa Slovenija na devetom mjestu s koeficijentom 2.000 zato što su osvojili osam bodova, a to se dijeli s četiri kluba. No, ta četiri kluba odigrala su čak četrnaest utakmica jer su tri igrala i prvo pretkolo, te su imala daleko više mogućnosti doći do osam bodova. Naši imaju 2,5 boda, ali u šest nastupa... Opet, tako to UEFA vodi. Broj bodova dijeli se s brojem klubova i to je jedina računica.
Hrvatska je ukupno, kad se gleda pet zadnjih godina računajući i ovu, trenutačno na 19. mjestu. Prava berba za jače nacije kreće tek kasnije kad dođu i premije za plasman u skupine, a bodovi se daju dvostruko - dva za pobjedu, jedan za remi. No, sve to ne mijenja na činjenici da je po službenom načinu obračuna koeficijenata Hrvatska ovog časa na samom dnu. To je objektivno najlošiji start u zadnjih petnaestak godina. Pritom Dinamo drži hrvatski klupski nogomet koliko-toliko “iznad vode”.
Ostao nam je Hajduk. Zadnja nada da možemo imati dobru europsku sezonu. Bijeli puno najavljuju, ali jesu li spremni? Igraju prije svega za sebe, ali i za Hrvatsku. Godinama su dužni svojim navijačima i nacionalnom rejtingu. Kad bi na kraju Dinamo završio u skupini Lige prvaka ili barem Europske lige, a Hajduk Konferencijske lige, bili bismo zadovoljni. Sve se još može okrenuti na svjetlu stranu, čak i nakon ovog što su nam priredili Rijeka i pogotovo Osijek. Međutim, danas smo oprezni po pitanju bilo kakvih očekivanja...
U četvrtak navečer dobili smo šaljivu poruku: Marijan Kustić piše UEFA-i, predsjednik HNS-a traži od Aleksandera Čeferina da hrvatski klubovi ubuduće sami sebi biraju protivnike. Barem prve. Prisnažio je to pristankom čak 53 članice koje su redom ustvrdile:
- Može, drago nam je vidjeti da igramo s Hrvatima, štoviše, neka baš nas izaberu!
No, od toga ništa. Zapelo je na Kazahstanu. Ne žele ni čuti.
- Protiv nas neće htjeti igrati, a jedino kad igramo s njima osjećamo se važnima - propalo je sve odbijenicom iz Nur Sultana.
Ciceron bi kriknuo: O tempora, o mores!
To se zbiva u trenutku kad je generalno novca u našoj ligi više nego ikad ranije. Izuzev kod nekih poput Rijeke, koja je smanjivala proračun. I što je posebno bitno, kad su redom igrali s protivnicima koji manje od njih plaćaju igrače, te na financijskom tržištu imaju manje ili daleko manje vrijedne rostere. HNL-ovci sve učestalije ispadaju od momčadi za koje se ne mogu vaditi čak ni da su iz jačih liga, što je samo po sebi vrlo dvojben argument osim ako se radi o ligama Petice, a pogotovo ne da su bogatiji ili da lakše dolaze do kvalitetnih igrača. No, ništa, osim što je jasno da su ponovno izašli nespremni na međunarodnu scenu. Struka je trenutačno problem HNL-a. Ona koja selekcionira ekipe, dakle, upravljačka u klubovima i - ona koja vodi prve momčadi. Trenerska-natjecateljska. Po tom pitanju je napravljen loš posao. To nema veze s odgojem igrača u školama nogometa. Svatko ima svoju priču, ali sve se svodi na to. Pritom Rijeka, za razliku od Osijeka, ima pravo na određenu toleranciju jer četiri puta je bila u skupinama Europske lige i nema takvu financijsku stabilnost. No, navijači Bijelo-plavih opravdano se rugaju “samoubojstvu iz zasjede”. Sreća je što danas možemo napisati da Dinamo i Hajduk sve to još imaju šansu popraviti. Iako će rivali biti teži.
Ako nekoga zanima, najbolji od država čiji su klubovi u većem broju počeli natjecanje jest Island, potom slijede Slovačka, Poljska, Slovenija, Farski Otoci, Malta, Moldavija. Norveška, Bugarska, Irska...