Kad bi neupućeni gledatelj ocjenjivao viđeno u prvih 45 minuta, pomislio bi da su favorizirani gosti igrali u žutim, a autsajder domaćin u plavim dresovima. Zbilja je loše izgledao Dinamo u tom poluvremenu, u kojem je 0:0 rezultat bio premija za Modre, a šteta za Astanu.
Uzimajući u obzir da je zagrebačka momčad u prethodna tri susreta u ovoj polusezoni uvjerljivo slavila pobjede (11:1 gol-razlika) onda je više nego jasno da je odgovornost na nelogičnoj predstavi u prvom dijelu bila isključivo u Dinamovom pristupu. Drugo poluvrijeme je to samo potvrdilo...
Jakirović je Astani sučelio 4-1-4-1 sustav, više manje očekivanih igračkih izbora. Astana je uzvratila s gardom momčadi koja je svjesna inferiornosti (5-3-2) pa je prioritetno osnažila defenzivni blok, računajući na poneku kontru. To je tako bilo u promišljanjima i teoriji, a onda je tijek na terenu potakao realne odnose u igri koje nismo očekivali.
Astana je u 11. minuti imala loptu ne samo za vodstvo nego i potvrdu da mogu ozbiljno naštetiti ambiciji favoriziranog gosta
Astana je u par navrata prilično lako izišla iz bloka, brzo se otvarajući prije svega kroz središnjicu (!) terena, te dolazeći u završnicu s bočnim igračima za “višak”. Kako Dinamova formacija nije iskazivala ni energiju a bome ni taktičku disciplinu da se odmah regrupira i preuzme sredinu, tako su domaćini rasli u samopouzdanju. Jedan od primjera određene lakomislenosti kojom su Modri ušli u dvoboj bio je i Mišićev prekršaj za kazneni udarac. U tom trenutku u 11. minuti Astana je imala loptu ne (samo) za vodstvo nego i potvrdu da mogu ozbiljno naštetiti ambiciji favoriziranog gosta. Sreća za Dinamo jest da je Zagorac obranio kazneni udarac i tako je simbolično zahvalio treneru Jakiroviću koji mu je dao prednost pred mlađim Nevistićem.
Umjesto željene reakcije Dinama, odnosno “pada” samopouzdanja domaćih, dogodilo se da je Astana počela bušiti defenzivni blok gostiju gotovo u svakom (protu)napadu. Jalova kombinatorika uz bezidejnost u završnici snažila je dojam o potpuno krivom pristupu Modrih. Domaći su to koristili za brzu tranziciju u kojoj su bez problema prelazili linije suparnika i s viškom igrača dolazili na posljednju liniju. To što se takva dinamika otegla gotovo cijelo poluvrijeme ukazuje da je nešto doista bilo loše u gardu dinamovaca. Obrana jest djelovala porozna, ali ključ je bio u činjenici da je u sredini bio propuh, a da su Kazahstanci dva puta brže išli u protunapad od povratnih “sprintova” Dinamovih igrača.
Sučić je svoje zadatke urednije činio i već je to bilo logičnije za srednji red Dinama
U nastavku je Jakirović očito poduzeo neke mjere motivacijske prirode, ali i s izmjenom u sredini terena. Uveo je Sučića umjesto odveć light Bulata, koji se fokusirao samo na šuteve i finalizaciju, umjesto da kao vezni gradi napade, ali i defenzivno brani.
Sučić je to urednije činio i već je to bilo logičnije za srednji red Dinama. Bilo je teško očekivati za Astanu da će imati daha za brzu tranziciju i agresivnost kao u prvom dijelu. Postala je iluzija da mogu poravnati vodstvo Dinama nakon što su prilično jeftino ostali s 10 igrača. Bila je to onda jednosmjerna i logična utakmica, koja je oslobodila Dinamove igrače i rezultat je mogao biti izraženiji od konačnih 2:0. No s igrom iz prvog dijela Modri bi jako loše prošli protiv ozbiljnijeg suparnika.
U svakom slučaju, najvažniji epilog u ovom trenutku je pobjeda s kojom je Dinamo na korak od europskog proljeća u Konferencijskoj ligi. Za ostale analize bit će vremena...
Komentari (0)