Najcrnjim će slovima u Dinamovu povijest biti upisan četvrtak, 5. listopada 2023. godine. Ma može se izgubiti utakmica, protiv svakoga se može izgubiti, ali način na koji je Dinamo poražen u Prištini protiv skromnoga kosovskog prvaka Ballkanija povijesna je sramota za maksimirski klub. Praktički su bez ispaljenog metka Dinamovi nogometaši ostavili bodove na Kosovu, no osim bodova “oprostili” su se i od časnoga obraza...
- Bruka, ovo je bila bruka! Vidjet ćemo što donosi novi dan - rekao je odmah nakon dvoboja vidno utučeni i razočarani Dinamov trener Sergej Jakirović.
Lekcija dragim gostima iz Zagreba
Nije teško predvidjeti scenarij tog “novog dana”. Jakirović će zacijelo ponuditi ostavku, a onda bi netko u klubu tu ostavku trebao prihvatiti ili odbiti. Izvršni odbor ili Uprava, teško je znati tko to u Maksimiru zapravo o bilo čemu odlučuje. Međutim, u svakom je slučaju sigurno jedno: Dinamovi problemi neće biti riješeni ni Jakirovićevim odlaskom, a ni njegovim ostankom na klupi, nakon dva teška poraza doživljena poglavito zbog očajne igre.
Tanak je alibi da je Dinamo bio osjetno oslabljen u Prištini. Zapitajmo se, naime, koji bi to igrač Ballkanija mogao igrati u Dinamu? Pravom, europskom Dinamu. No u ljetnom je prijelaznom roku u plavu svlačionicu ušlo sve i svašta, kao s nekakvog “buvljaka”. Jakirovićev je roster doista kvantitativno širok, ali kvalitetno je mršaviji od dječjeg doplatka.
Nitko nas nikad neće uvjeriti da Livaković i Ivanušec nisu otišli iz Dinama za premalo novca
Međutim, čak ni ta spoznaja ne opravdava Plave da nisu ponudili barem jednaku količinu želje, agresije i borbenosti kao domaćin. Kad ne ide, kad postoje objektivni nedostaci, onda se manjak kvalitete nadoknađuje upravo borbenošću. A toga nije bilo i na tom je planu Ballkani održao pravu lekciju dragim im gostima iz Zagreba. Sad će im biti još draži...
Maksimirski bi petak, eto, mogao biti buran, ali to je zapravo Dinamova konstanta posljednjih mjeseci. Neće, dakle, biti iznenađenje ode li Jakirović, ali gadno se vara onaj tko misli da će tada Dinamov problem biti riješen. Uostalom, Bišćan je otišao prije mjesec i pol dana, pa su svi problemi ostali. A Jakirovićev je naprasni dolazak na Bišćanovo mjesto samo potvrdio tezu kako se danas (pre)lako i (pre)brzo postaje Dinamov trener.
Ne postoji trener-čarobnjak
Što jasno govori o lutanju klupske politike. U kojoj nema nimalo vizije, a još manje odgovornosti. Ni kod dovođenja igrača sumnjive vrijednosti, kao ni kod (ras)prodaje najboljih igrača (nitko nas nikad neće uvjeriti da Livaković i Ivanušec nisu otišli za premalo novca!). I jasno je da se onda, nakon dva poraza i očajne igre, prst uvijek usmjerava prema treneru. Nije to nikakva šok-terapija jer klupsko vodstvo još nikad u povijesti svjetskoga nogometa nije samo sebe smijenilo zbog loših poteza, a ne može se odjednom potjerati desetak ugovorno vezanih igrača...
Neće, dakle, biti nikakvo iznenađenje krene li Dinamo opet u potragu za novim trenerom. Ali problemi će i dalje ostati, ne postoji taj trener na svijetu koji će čarobnim štapićem odjednom vratiti Dinamo na pobjedničku stazu. Stoga, najbolje bi bilo da se Jakirovića podrži (bez fige u džepu), da pokuša srediti svlačionicu u dolazećoj prvenstvenoj stanci i da nekako izgura ovu sumornu jesen. Uostalom, i sam je tražio da želi odraditi zimski prijelazni rok, pa da onda, na proljeće, vidimo njegov pravi trenerski rukopis. Ili je to utopija, ili je to proljeće daleko, predaleko...