Jasno je gdje leži rješenje zagonetke: Za Hajduk postoji samo jedan jedini spas od ranih europskih posrtaja

Kao da smo isti film već gledali, takav je osjećaj bio nakon još jednog ispadanja Hajduka u Europi. Ista snuždena lica, isto tužno ozračje samo je druga zračna luka i drugi akteri na sceni. Ivan Leko u ulozi trenera prošao je "hajdučki deja vu", već viđeno iz igračkih dana. PAOK je Hajduku napravio isto što i Levski prije nepune 24 godine. U rujnu 1999. Bijeli su na Poljudu odigrali 0:0, u Sofiji su glatko poraženi 0:3. U dvomeču s PAOK-om jedina je razlika način na koji se izgubilo, jer na površini je sve identično. Za razliku od Katalinićeve eliminacije u Sofiji, današnji Lekin Hajduk nije pao u početnih pola sata, Bijeli su imali karakter i nadu čitavih 80 minuta. Međutim u konačnici opet dođemo na isto, s tim da je ovog puta izraženija priča o gubitnicima kojima ostaje moralna satisfakcija. Hajduk nije bio ništa slabiji od Crno-bijelih iz Soluna, dapače, Hajduk je stvorio više šansi u dvije utakmice, ali deplasirano je i bespotrebno pričati o dobrom izdanju Bijelih nakon rezultatski uvjerljive eliminacije. Nema dobrog izdanja u surovoj eliminaciji, igra se na rezultat i pritom ostaju tek kratki bljeskovi iz kojih se mogu vaditi pouke za budućnost. Ali, tih pouka, utjeha i moralnih satisfakcija toliko smo se već naslušali.

JAKOV PRKIC Cropix

Dapače, u proteklih gotovo 25 godina od Sofije do Soluna nagledali smo se ispadanja Hajduka u ranim fazama europskih natjecanja. Nagledali smo se smrknutih lica na povratku, maštanja o Heartsu, Manchesteru i ostalim protivnicima gdje se jednom moglo ići. Hajduk napreduje, Hajduk je bolji nego 1999. ali i dalje Europu završava u kolovozu. Od Lekinog igračkog doba do njegovih trenerskih dana Bijeli su tek jednom igrali europsku jesen, tri protivnika klase PAOK-a uspjeli su eliminirati u tom razdoblju (Brondby, Grasshopper, Vitoria). Livajina šansa s početka utakmice sigurno bi u HNL-u lakoćom bila pretvorena u vodstvo, kazneni udarac koji je lukavo izborio Konstantelias u hrvatskom prvenstvu bi možda poništio VAR. Mali je milijun takvih detalja koji bi Lekinoj momčadi išli u prilog u domaćem okviru, jer Hajduk je dominantan u HNL-u. To je jedina utjeha nakon bolne europske eliminacije, jer Hajduk se ipak silno fokusirao na Europu. Stvarao je momčad za europski prolaz i pritom na putu do grupne faze imao protivnike koji nisu neprolazni. Barem na papiru, jer na terenu se pokazala sasvim druga priča s obzirom da Hajduk nijednog trenutka nije bio u dobitnoj situaciji. Bijeli su držali egal, ali nisu ni dotakli prolaz.

JAKOV PRKIC Cropix

Ne može se reći da je Hajduk nezreo za Europu, puno je iskusnih igrača, ali upravo ti najiskusniji poput Odjija Ofoe usmjere utakmicu prema "planu B" koji u Europi ne prolazi kao u hrvatskom okviru. U toj rečenici leži i jedina zraka optimizma, leži i rješenje europske zagonetke. Hajduk je odlično krenuo u prvenstvu i jedini spas za rana europska posrtanja krije se u tituli prvaka. Ostane li Hajduk izvan Lige prvaka, bude li i dalje tražio europsku jesen kroz Konferencijsku ili Europa ligu, sa koeficijentom kojeg je gradio preko poraza od Gzire, Tobola, PAOK-a i ostalih gdje je ispadao na startu euro-natjecanja, Bijeli se nemaju nadati ničem boljem od već viđenog. U takvoj situaciji i sljedećih sezona dobivat će protivnike poput PAOK-a ili još jače. Europski oporavak mogu tražiti samo preko Lige prvaka, a za takav doseg treba prvo u HNL-u vratiti primat. Nažalost po Bijele, povratak na najvišu razinu dug je i spor. S dva Kupa vraćena je trofejna "patina", ali za Europu trebaju dodatna ulaganja, malo sreće i najveći rezultat u nacionalnom okviru. Taj dašak sreće svakako je lakše dobiti i zaslužiti kroz Ligu prvaka, jer prvacima država sustav natjecanja nudi toliko prigoda da se domognu europske jeseni. Ostali su na šansi bez popravnog, a Hajduk u takvom "šok sustavu" evidentno nema lozinku za sreću.