Osim što, praktički, dijele istu godinu rođenja (1987.), obojica su vrlo okretna, gipka i dovitljiva. Dok je prvi bio kultna figura odmah nakon nastanka, drugi je ruho junaka (nanovo) odjenuo posljednjih dana, i to u srednjoj Aziji. Oni su Zagi i Zagi. Vjeverica i "hobotnica". Jedan je maskota zagrebačke Univerzijade, a drugi je aktualna Dinamova "jedinica", koja je u četvrtak "modrima" utabala put prema pobjedi u okršaju protiv Astane.
- Srećom, Zagi je obranio penal, tko zna što bi bilo da nije. Bilo bi sigurno teže, ali izgurali smo "nulu" do poluvremena - poručio je Josip Mišić, nahvalivši Danijela Zagorca, kojemu duguje i poklon zahvale, s obzirom na to da je upravo on skrivio kazneni udarac.
Usput, natuknuo je da je Dinamo odigrao prvo poluvrijeme za zaborav, gdje je svaki iole konkretniji dolazak domaće momčadi pred vrata bio i opasnost.
Čista mreža
Iako je Jakirovićeva momčad nakon gotovo dva mjeseca sačuvala čistu mrežu, uzmemo li u obzir HNL i Konferencijsku ligu, posljednji red nije djelovao stabilno u prvih 45 minuta. No, "propuh" na otvaranju može se objašnjavati i čestim korekcijama. Otkako je Sergej Jakirović preuzeo Dinamovo kormilo, krajem kolovoza, u svim natjecanjima promijenio je devet različitih stoperskih parova u udarnim postavama. Pritom, u obzir smo uzeli i utakmicu za Kup protiv Ponikvi, gdje je mjesto srednjeg braniča zauzeo i Enzo Sosa, kako stvari stoje, još jedan puki prolaznik kroz svlačionicu podno južne tribine.
S obzirom na to da Kévin Théophile (do proljeća) nema pravo nastupa u europskim utakmicama, trener "modrih" u svakom međunarodnom izazovu mora tražiti zamjenu za - sada to već možemo zaključiti - standardnog prvotimca. S druge strane, izuzev "KTC-a", Dino Perić u četvrtak je odigrao prvu utakmicu od remija na Rujevici (12. studenoga), nakon koje se borio s virozom, dok je Stefan Ristovski, nominalno desni bek, krenuo protiv Astane u sredini obrane, mučeći se i s ozljedom tijekom dvoboja, nakon što je propustio prethodni ogled protiv Osijeka zbog žutih kartona.
No, u prvom dijelu, Dinamo je najpropusniji bio na lijevoj strani, koju je držao Robert Ljubičić, a koji je u prethodna dva dvoboja krenuo s klupe. Pogledaju li se samo prethodni dvoboji, gotovo je nemoguće pronaći istovjetnu "četvorku" u posljednjoj liniji "modrih", pri čemu je, nadodaju li se na konto izostanci, što zbog ozljeda, što zbog pravnih crtica, teško stvoriti usklađeni orkestar, kakav obrana mora i biti. Za to im je potrebna konstanta, kroz zajedničke utakmice i kontinuitet.
Lov na treću u nizu
Ujedno, s obzirom na to da je Dinamo prodisao paralelno s početkom nastavka, ne može se zanemariti utjecaj Petra Sučića. Mladi, 20-godišnji veznjak udahnuo je energiju u pluća momčadi, usput, rasteretivši i Mišića, kod kojega se osjetio i blagi umor, s obzirom na to da, praktički, igra konstantno, bez odmora i zamjene.
Osim što se Sučić vješto spuštao među stopere, davši posljednjoj liniji dodatnu sigurnost i mir, pokretao je i Dinamove napade, s hrabrim izlascima prema suparničkim vratima, iz kojih se rodio i pogodak Gabriela Vidovića za vodstvo. Uzmemo li u obzir drugo poluvrijeme iz Kazahstana, Sučić je na "šestici" odradio posao na visokoj razini, dok je Mišić, bliže suparničkom golu, imao veću slobodu u ulozi "osmice", što mu i više odgovara...
- Istina je da sam i ja nominalno "osmica", ali nije mi problem prilagoditi se - rekao je Mišić u intervjuu za Jutarnji list, potkraj prošle sezone.
Unatoč dvama licima u Astani, Dinamo je brzo arhivirao prvo poluvrijeme, uzevši drugi dio utakmice kao zalog za optimizam u novim izazovima. Prvi slijedi već u ponedjeljak, u Koprivnici, kod Slaven Belupa, gdje će "modri" hvatati treću pobjedu zaredom. Kada se takav niz dogodio posljednji put? U rujnu, kada je u toj seriji, naravno, bila i Astana, a Dinamo je i tada svladao Slaven Belupo, uz Osijek, Rudeš i Ponikve. S druge strane, barem dvije utakmice s čistom mrežom povezali su krajem srpnja i početkom kolovoza, stoga imperativa neće nedostajati. Kako obrani, tako i u cijeloj momčadi..
Komentari (0)