Nedavne europske ambicije Hajduka zaključene su na osobito loš način. Splićani već duže vrijeme nemaju iskoraka u eurokupovima, ali kako su ispali od Gzire United i Tobola, to je tema za posebne analize. Uoči uzvratne utakmice s Vitorijom tematika tehničko-taktičkog pristupa nema poveznicu s tim brodolomima Bijelih. Portugalska je momčad druga razina u odnosu na malteške amatere i kazahstanske igrače. Vitoria je momčad koja je u vrijednosno bliskom odnosu s Hajdukom (39 - 45 milijuna eura po TM-u), a i globalno je kvaliteta portugalskog nogometa jedna od jačih u Europi izvan liga Petice. Ono što se, međutim, može adresirati kao poveznica, to je psihološki pristup utakmici. U tome je Hajduk imao najviše problema u spomenuta dva posrtaja i to na dva različita načina.
Protiv Gzire United Splićani su pobijedili u prvoj utakmici 2:0 na Malti. Stvorilo se tako uvjerenje oko Bijelih, a posljedično i unutar svlačionice, da je uzvrat uglavnom formalnost. I na početku utakmice u Splitu, pred 18 tisuća gledatelja, dogodilo se možda i najgore za Splićane. Poveli su golom Jradija već u 7. minuti, što je osnažilo prednost (3:0), ali očito i samouvjerenje da je sve gotovo. Primljeni pogodak u 57. minuti bio je početak nervoze jer gol Gzire u Splitu ozbiljno je načeo samouvjerenje i doprinio strahu od drugog pogotka koji bi sve zakuhao. I to se dogodilo u 69. minuti. Da je u pitanju čista psihološka komponenta, može se razumjeti iz opće nemoći koje je Hajduk iskazivao više od dvadeset minuta po izjednačenju. I ulazak u sučevu nadoknadu bio je dodatna tona panike da se ne dogodi neki “slučajni” treći pogodak gostiju. I dogodio se u šestoj minuti nadoknade za zbilja sraman poraz Hajduka.
Druga verzija potonuća bila je s Tobolom. Koji jest jači od Gzire (vrijedna oko 3-4 milijuna eura) za 3-4 puta vrijednosti, ali u obje varijante govorimo o kvalitativno znatno inferiornijem suparniku. Hajduk je ovaj put u Splitu pobijedio 2:0 i na gostovanje je otišao opet u atmosferi nedostižne prednosti za Tobol. Hajduk je držao živim takvo uvjerenje gotovo sat vremena, a onda se “raspao” unutar 11 minuta (57, 61, 67), kao da su nekakva ekipa poletaraca. Ovaj put Hajduk je u sudačkoj nadoknadi (90+4) došao do gola koji se činio izborenom prilikom za spas u produžetku. No, tadašnji sastav bio je i slabo strukturirane igre, ali i psihološki ranjiv, te je umjesto gola za prolaz inkasirao pogodak u 118. minuti za novi debakl.
Objektivno gledano, obzirom na tehničko-taktičke razlike, jasno je da je upravo pristup tim utakmicama pokazatelj velike slabosti u pripremi i općem doživljaju kako se izboriti za prolaz sa slabijima od sebe. Vitoria je jaka, ali psihološka priprema opet će biti iznimno važna, neovisno o rezultatskoj prednosti...