Sat vremena prije početka službenog treninga, a dan uoči utakmice 2. pretkola Konferencijske lige između KF Dukagjinija i Rijeke, na nacionalnom stadionu Kosova Fadil Vokrri, jedinom koji zadovoljava UEFA-ine standarde za odigravanje utakmica pod njihovom ingerencijom, stigla je riječka delegacija predvođena klupskim uposlenicima zaduženim za sigurnost, protokol i medije uz pratnju nekolicine kolega novinara iz Rijeke.
Ljubazni domaćini, koji se silno trude udovoljiti svakom zahtjevu Riječana, upalili su autobus i vozili uokolo 15-ak minuta kroz vrlo prometne ulice Prištine, iako je stadion od hotela, gdje je bila smještena riječka delegacija uz prijatelje kluba, udaljen svega nekoliko stotina metara. I domaćine je očito iznenadila nagla promjena vremena, a jak vjetar, koji je nosio lišće i otpatke ulicama grada, uz više jesenje nego ljetne temperature, bio je dovoljan razlog da ionako više nego ljubazni domaćini još jednom gestom pokažu kako im je stalo da se gosti iz Hrvatske osjećaju maksimalno ugodno i sigurno u kosovskoj prijestolnici.
Moderne tribine i dosta loš teren
Naravno, riječki nogometaši i stručni stožer bili su smješteni odvojeno od ostatka riječke ekspedicije u luksuznom hotelu na rubu grada, u mirnom dijelu izvan šušura i prometa centra. Momcima je nakon svih peripetija uoči i tijekom puta bio prijeko potreban mir i odmor kako bi se što bolje suprotstavili kosovskoj momčadi iz Kline, malog mjesta 60-ak kilometara udaljenog od Prištine.
Dolaskom na stadion koji nosi ime po nekadašnjem reprezentativcu Jugoslavije, igraču Prištine i Partizana, te prvom predsjedniku Kosovskog nogometnog saveza, a koji je preminuo prije pet godina, prvo što nam je “upalo u oči”, osim lijepo uređenih, modernih tribina, jest dosta loš teren. To donekle i ne treba čuditi, sva četiri kosovska predstavnika svoje utakmice igraju na istom, predmetnom stadionu, a ljetni, vrući period, prirodna trava i brojne utakmice jednostavno ne idu zajedno. Na nekim je dijelovima više smeđi nego zelen, dosta razrovan i grbav, no i takav kakav je teren je u konačnici jedino mjerilo vrijednosti na kojem Rijeka, unatoč svemu navedenom, jednostavno mora pokazati zašto je deset puta skuplja momčad od domaćina i zašto je u Prištinu stigla kao favorit ovog dvoboja.
- Stadion je samo malo dotjeran, iako je praktički takav još od Jugoslavije. Zamijenile su se samo stolice, one stare smo maknuli i stavili ove modernije - skromno je dodala Alba, zaposlenica Kosovskog nogometnog saveza, koja je dočekala predstavnike medija, podijelila akreditacije za ogled i povela nas u obilazak samog stadiona i prostorija namijenjenih medijima.
Ono što nas je iznenadilo jest njezin tečni hrvatski jezik, sasvim dovoljan za normalno sporazumijevanje. Relikt prošlog doba, odnosno, zajednički jezik bivše države više je svojstven nešto starijoj generaciji koja ga je učila u školama, mladi stanovnici Kosova uglavnom ga ne pričaju, no Alba nam je uskoro objasnila zašto ga ona zna i zašto je njoj Hrvatska toliko posebna.
- Ja sam vam rođena u Zagrebu, u bolnici blizu stadiona Dinama. Petrova? Mislim da se tako zove, ne znam. Često sam u Hrvatskoj i danas, uostalom, barba mi živi i radi u Zagrebu, doktor je tamo - dodala je simpatična zaposlenica nogometnog saveza najmlađe europske države.
- Evo, i on vam je iz Hrvatske - pokazala je prstom na kolegu iz tehnike stadiona.
Slab interes medija
- Ja sam od tamo odakle mi je žena, a ona je iz Arbanasa - dodao je kolega sa smiješkom na licu i nastavio dalje osiguravati sve potrebno za dvoboj koji se približavao.
I koliko god Kosovari zaista voljeli Hrvatsku, jer to osjetite na svakom koraku kada vas srdačni ljudi priupitaju odakle dolazite u posjetu, toliko se čini da kosovski mediji uopće nisu bili zainteresirani za večerašnji dvoboj. Kao da je i njima jasno da je njihov predstavnik bio totalni autsajder i kao da su se pomirili sa sudbinom u tolikoj mjeri da niti jedan predstavnik sedme sile Kosova nije došao na zakazanu press-konferenciju Rijeke pola sata prije početka treninga.
Komentari
0