Ima razloga za smijeh, ali i za plač nakon jučerašnjih utakmica hrvatskih klubova u 3. pretkolu Konferencijske lige. Raširiti usne u širok smješak trebamo zbog Nevere s Kvarnera koja je na dalekim Farskim otocima stigla do pobjede nad B36 Torshawnom (3:1) i vjerojatno osigurala sudar s francuskim gigantom Lilleom u doigravanju za plasman u jednu od skupina trećeg razreda europskog klupskog nogometa. Dečki Sergeja Jakirovića u potrazi za Konferencijskom ligom imaju ‘tri od tri‘, zabili su deset golova, primili samo dva, opet je na sceni lijepa riječka priča.
Osijek je pak debelo razočarao. Totalno je skršen u Turskoj, primio je ‘pet komada‘, djelovao je dezorijentirano, ovim porazom kojim se po svemu sudeći oprostio od Europe komprimitirao je sjajan start nove sezone. Navijači Osijeka sigurno su se negdje nadali da bi ove sezone na svom prekrasnom novom stadionu, prelijepoj Opus Areni moglo dugo uživati u europskim utakmicama, gledati svoj klub u Konferencijskoj ligi, ali nakon prve utakmice s Adanasporom ostali su sigurno šokirani, nitko nije vjerovao da Osječani mogu biti tako teško poraženi, razbijeni na komadiće. Težak je to udarac u bradu za Osijek i Stjepana Tomasa, sad se treba izvući iz tog živog blata u koje su upali. Osijek je definitivno jučer bio za plakanje.
Hajduk će također morati plakati, jer Majstor s mora nije bio prijatelj božice Fortune na Poljudu. Okrenula mu je leđa, podmentula nogu, narugala mu se u lice. Dva puta su dečki Ivana Leke pogodili vratnicu, da je sreća bila samo malo na njihovoj strani, Hajduk bi na pakleno gostovanje na ‘solunski front‘ otputovao s pobjedom.
Imali su Splićani i još dvije fantastične prilike, obje je zapucao Slovenac Jan Mlakar, a onu s početka utakmice kad je s četiri metra nakon briljantne lopte Livaje promašio gol, teško je prihvatiti. Takve šanse se jednostavno moraju zabiiti i točka. Međutim, iako Hajduk nije uspio pobijediti, nekako nam se čini da PAOK može biti srušen u Solunu. Ne djeluju Grci nogometno izdašno, u Splitu nisu ozbiljnije zaprijetili vratima Lučića, djeluju napadački inferiorno. Ali jasno, na svom stadionu, u onoj paklenoj atmosferi mogu postati bolji, imati više energije, motiva.
Ipak, ne bi kazali da je sad, bez obzira na rezultat s Poljuda PAOK favorit u Solunu, očekuje nas potpuna neizvjesnost u uzvratu, šanse jednih i drugih su poravnate. Ipak, ostaje žal što Bili nisu zabili u svom dvorištu, što nisu iskoristili fenomenalnu atmosferu na Poljudu, zanos koji su stekli na startu sezone pobjedama nad Dinamom i Rijekom. Hajduk čeka zahtijevna misija u Grčkoj, jedna od onih generacijskih. Jer igranje u jednoj od skupina Konferencijske lige, europska jesen, bili su veliki cilj kluba. Ispasti iz Europe odmah na startu bio bi poprilično razočaranje za sve, navijače, momčad, trenera, klub, predsjednika... Majstor s mora mora u Solunu pronaći svoj ‘sveti gral‘. Na Poljudu mu je ispao iz ruke, u Grčkoj ga mora podići.