Bilo je ljeto 2019., Hajduk na pripremama u Sloveniji. Trener Siniša Oreščanin napisao je otvoreno pismo Hajduku u kojem ga je prozvao zato što je "neopravdano" dao otkaz njegovom prijatelju i mentoru Krešimira Gojuna. Tadašnji Hajdukov predsjednik Marin Brbić žurno je sjeo u automobil, te se zaputio u Sloveniju. Međutim, umjesto momentalnog otkaza, Oreščanin je dobio tek opomenu, nešto poput žutog kartona. Brbić mu se nije usudio dati otkaz iz nekih svojih razloga...
Dva tjedna kasnije Hajduk je u pretkolu Europske lige ispao od Gzire, amaterske momčadi sastavljene od malteških ribara. Oreščanin je tek tada dobio otkaz, a Brbić se upisao u povijest kao predsjednik koji je potpisao najsramotniji poraz u 111 godina dugoj i velikoj povijesti Hajduka. Samo zato što nije imao hrabrosti povući jedini potez koji je morao i mogao povući - nije smijenio Oreščanina nakon što je ovaj "pomeo pod s klubom koji ga hrani".
Početkom svibnja Nenad Bjelica je iz nekih svojih razloga krenuo u frontalni obračun s čelnicima kluba, nezadovoljan što su oni - tako je to prezentirao Bjelica - tek pasivni promatrači zbivanja u neizvjesnom prvenstvu Hrvatske, dok on i igrači nezaštićeni "ginu na terenu". Osijekov predsjednik Lőrinc Mészáros pustio je nekoliko dana kasnije u eter pismo u kojem je čvrsto stao iza rada Uprave kluba. Međutim, Bjelicu nije dirao, ostavio ga je na klupi. Umjesto da mu je odmah uručio otkaz. Ovako će mu ga vjerojatno uručiti možda već danas, ili sljedećih dana, jer se momčad koju - zajedno s Bjelicom - jako skupo plaća propisno obrukala ispadanjem od kazahstanskog Kizilžara. Imala je 2:0 i igrača više u prvoj utakmici u gostima i svejedno je uspjela ispasti. Kizilžar doduše nije Gzira, ali po onom što smo vidjeli u dvije utakmice nije ni puno jači.
Ostavljajući Oreščanina prije tri godine na klupi Hajdukov predsjednik Brbić kalkulirao je zbog reakcije Našeg Hajduka, bojeći se da će i on biti potjeran odmah nakon što smijeni trenera. Lőrinc Mészáros nije se trebao bojati nikoga, Bjelicu je ostavio je se odlučio za "šahovsko nadmudrivanje" (otkaz Bjelici skupo bi stajao klub) ne shvaćajući da u takvoj igri daleko najviše gubi - Osijek. Puno više od novca koji bi otišao za otpremninu.
Nije Osijekova kriza igre u rezultata krenula s Bjeličinim napadom na Upravu kluba. Svjedočili smo joj duže vrijeme, realno kompletan proljetni dio prvenstva. Da je Bjelica izgubio kontrolu svlačionice po prvi se put ozbiljnije činilo 23. travnja, kada je u utakmici 32. kola Rijeka na Rujevici žestoko nadigrala Osijek. Konačnih 3:1 za domaće bio je u stvari odličan rezultat za goste, koji su 90 minuta odigrali bezidejno - što nije bila neka novost, jer takvi su bili tjednima prije toga - ali i mlako, bez duela, agresivnosti, čak i bez discipline.
Bjelica je kao trener imao svojih uspona i padova, ali Bjelicu kao trenera najviše krasi nepokolebljiv stav prema zahtjevima koje stavlja ispred igrača. Za utakmicu može konkurirati samo igrač koji na treninzima daje 100 posto od sebe. Utakmicu može završiti samo igrač koji daje 100 posto od sebe, koji je uvijek u službi momčadi, te koji u svakom duelu ide "u meso". Bjeličini postulati vrijedili su za sve, bez obzira kako se tko zvao. I zato su igrači bespogovorno slijedili kako u Dinamu, tako i u Osijeku. Odavali su taj način priznanje Bjeličinoj stručnosti, dosljednosti i možda više od svega poštenju.
Na Rujevici tog 23. travnja igrači Osijeka po prvi put nisu slijedili Bjelicu. Možda su to htjeli, ali nisu tako izgledali. Bjelica je već prije toga puštao u eter signale o nezadovoljstvu glede čelnih ljudi kluba. Nije to bilo tako izravno, ali dovoljno da ljudi koji su bliski klubu shvate da se nešto događa. Trener koji je sve zidao na profesionalnim postulatima, kojem je stav "u službi momčadi" bio iznad svega, odjednom više nije bio u službi kluba. Izgleda da su to shvatili i igrači...
Neprepoznatljivi Osijek na Rujevici bio je tek prva epizoda priče koja je uslijedila. U posljednjih devet utakmica pod Bjeličinim vodstvom Osijek je upisao tek tri pobjede, dva remija i čak četiri poraza, uz 10:15 gol razliku. Tri gola zabila im je Rijeka, mogla je još barem toliko. Tri gola dobili su i u Maksimiru. Dva gola primili su od Istre nakon što su doma vodili 2:0. Prošle nedjelje Lokomotiva im je zabila dva gola, da nije bilo Ivušića zabila bi barem pet. I Kizilžar je sinoć zabio dva, uz dojam da bi zabio još dva da mu je trebalo za poraz.
Stoga Osijekov debakl protiv Kizilžara nije slučajnost, još manje priča o nogometu u kojem je sve moguće. Osijek je već mjesecima u krizi igre, a sad već i puna tri mjeseca u krizi odnosa unutar kluba. I kriza neće prestati dok se ti odnosi ne riješe. Lőrinc Mészáros je početkom svibnja čvrsto stao iza kluba kojeg vodi. Međutim, to su samo riječi, djela su izostala. Djelovati znači dati otkaz treneru koji je izravno napao klub. Po mnogima bez ikakvog iole opipljivijeg razloga...
Dakle, Lőrinc Mészáros danas, najkasnije do kraja tjedna mora donijeti odluku. Klub će napustiti ili Bjelica ili ljudi koje je zadužio da vode klub onako kako je on to zamislio...