Igrat će se spuštenog garda, pištolji će biti isukani na najjače, dominirat ćemo i prikazati ono zbog čega nas se otvoreno boje svih ovih godina. Pjesnički, pomalo i kao da je sve već naučeno napamet u stilu kakve brojalice, najavljivali su Riječani gostovanje na Poljudu zadnje srpanjske nedjelje. Zapravo, ni onda kad su u grotlo splitskog stadiona dolazili s većim šansama za trijumf, nije se tako zborilo. A bilo je to još nedavno, i kasnije od vremena dok je aktualni slovenski izbornik svojim taktičkim bravurama iz jednog kruga HNL-a u drugi znao skalpirati najžešće rivale.

Kako je počelo, onom već opjevanom Frukovom stativom nakon stotinjak sekundi priče, čovjek bi rekao da je pitanje samo snopa od još kakvih desetak sekundi, u kojem će se od njih točno po prvi puta zakoprcati lopta u mreži Ivana Lučića. Jedna bi Hajdukova greška mogla biti kažnjena, a Rijeka opet povesti, k‘o mnogo puta do sada. On sanja....

Sanjao je tako, kao iz Rundekove pjesme, Sergej Jakirović o golu, ranom golu u kojem bi svoju maksimu sproveo u punom obliku. Iz klasičnog bunkera do ranog, a ni do kasnog bingo-zgoditka nije došao, već ga je kolega Leko, uz sitnu, uvijek potrebnu dozu sreće i drskosti pobijedio kako je i planirao. Onaj udarac 21-godišnjeg wunderkinda rodom iz Našica što je odsjeo na lijevoj Lučićevoj stativi bit će jedino što će navijač kluba s Kvarnera od dobroga zapamtiti s utakmice. Ako baš hoćete, da mu je, kad je na satu stajalo 21:02 odlučio "umrijeti" TV-prijamnik, ne bi ni morao žaliti. Ništa nije propustio.

Rijeka koja je u Split stigla s mišlju da će se iz 5-3-2 formacije, bez onog što joj nasušno treba, a to su brza krila za kontre domoći bodova, imala je jako male izglede za pozitivan ishod bitke - odrednice ljetnog dijela HNL-sezone. Dok se Prince Ampem, definitivno medijski, pa i navijački najpodcjenjeniji igrač koji je trčao Rujevicom posljednjih godina privikava na uvjete u drugoligaškom razredu turskog nogometa, a Antonio Marin pokušava izboriti kod Igora Bišćana za dio mrvica s maksimirskog stola, Rijeka kašlje. Protiv takve, ali i još pokoje iz reda neospornih činjenica, nije se moglo.

Sergej Jakirović

VIGO MAVROVIĆ/HNK RIJEKA

Pitanje "devetke" ide nekako u baš tom, neospornom paketu, a to je pak stvar koja će zadati dodatne refule glavobolje tifosima s Rujevice. Otvoreno se mnogi pitaju - je li moguće da će cijelu (polu)sezonu sve ovisiti o jednom napadaču? Bio on i ne znam tko, a ne Jorge Obregon, to bi zaista bilo premalo i nedovoljno za onu razinu koju Rijeka može i mora ponuditi gledateljstvu i navijačima u Hrvatskoj. Europa? Bolje dovesti još barem dvojicu prvoklasnih "killera", friganovsko-drmićevskih gabarita.

Nema Rijeka bez krila i napadača što tražiti niti u borbi za sam vrh domaće zbilje. Europa će se, taj Dukagjini sutra još kako-tako i odigrati, a onda... Prođe li se - klub iz Walesa ili s Farskih Otoka. Moglo bi se i to još nekako provući... Play-off? Ne moramo dalje, kad pogledamo papiriće s imenima klubova koji su već otisnuti i zapečaćeni u kuglice, negdje u Nyonu uoči ždrijeba. Eintracht, Gent, Lille, Aston Villa, s još barem dva-tri jaka imena koja će ispasti iz 3. pretkola Europske lige.

Iz riječkog tabora najavili su dovođenje napadača uz činjenicu da su Ampem i Frigan sudjelovali u 22 od 27 golova Rijeke u prethodnoj polusezoni. Kako, s kojim imenima misle te brojke barem zakrpati, ako ne i nadmašiti, ostaje za vidjeti. Vremena za djelovanje nema puno, a i da ima, na tržištu nedostaje onog najbitnijeg. Fali igrača kojeg je Rijeka u financijskoj mogućnosti dovesti, a za kojeg se može reći da će u vrlo kratkom periodu od dolaska činiti razliku na terenu.

Jakirović je, mora se reći, pogodio i s Nikom Jankovićem i s Tonijem Frukom. Za pravu stvar trebat će mu još krilo s desne napadačke strane i ta, prava devetka koja mu ove sezone može jamčiti minimalno 15, a poželjno 20+ golova. Nekad su to bili Kramarić, Bezjak, Andrijašević, Gavranović, Drmić i Frigan, a tko li će to biti u sljedećoj epizodi, zasad se ne može razaznati.

Ne manje važno, ne priča se previše o Dukagjiniju. Kao da se prolazak u 3. pretkolo već polagano upisao i arhivirao u pismohranu nogometne današnjice. A nije, jer tih prištinskih 0:1 je itekako ranjivo. Bilo bi šteta, stvarno šteta to prosuti. Ni Haverfordwest, ni B36 Torshavn ne zvuče opasno. A onda, što Bog da... No, korak po korak, jedino se tako može do europske jeseni. Drugačiji put ne postoji. Uz pogled, stalan i kontinuiran prema tržištu igrača. Treba zgrabiti jednog, dvojicu pravih.