Sad ćemo se pozabaviti jednom pričicom koja ima obrise floskule. Kad neka momčad uspijeva doći do pobjeda u trenucima kad izgleda da sve ide krivo i kad se ponekad živi na aparatima, može se ustvrditi “ovako se osvajaju prvenstva ili ovako se hvata europsko proljeće”. To je priča o Dinamu... Modri su u svega nekoliko dana vezali dva ogromna trijumfa, protiv Osijeka u HNL-u i protiv Astane u Konferencijskoj ligi. Te pobjede su veće od Sljemena. Ostavile su Jakirovićevu momčad u trci za titulom, te u trci za još jednim europskim uspjehom.
U sudaru s Osječanima, pogodak odluke stigao je u smiraj utakmice, protiv Kazahstanaca moglo se stradati u prvom poluvremenu, ali je Danijel Zagorac obranio jedanaesterac, nešto su domaćini i promašili. I eto sad zanimljive situacije. Do kraja jesenskog dijela HNL-a Modri igraju u gostima kod Slavena Belupa, u Maksimiru s Rudešom i Hajdukom, u Konferencijskoj ligi s Ballkanijem. Pobjedama nad svim domaćim suparnicima, bez obzira na rezultate Hajduka do El Croatica u zadnjem jesenskom kolu, Modri mogu zaostajati za Splićanima u najgorem slučaju - šest bodova. A imaju dvije utakmice manje... Bodom protiv Ballkanija osiguravaju prezimljavanje u Europi. Dakle, u svoj toj kaotičnoj priči koja je trajala cijeli prvi dio sezone, Modri mogu na zimsku stanku otići - zadovoljni.
Deveti krug pakla
Ostat će u igri na naslov s realnim izgledima da pobjedama u zaostalim utakmicama (Lokomotiva, Varaždin) dostignu Majstora s mora, a eto ih i u mogućnosti da nešto naprave i u Konferencijskoj ligi. S takvim raspletom koji je sasvim realan, Dinamo bi se vratio iz devetog kruga pakla. A kako sada stvari stoje, u zimskom mercatu očekuju se i pojačanja i definitivno vraćanje Dinamovog šampionskog garda.
Vratimo se ipak utakmici u Astani, koja je zasad spasila Dinamovu europsku sezonu. Izvukla su je dva mušketira i jedan samuraj. Ovaj posljednji, Japanac Takuro Kaneko, bio je proglašavan promašajem prijelaznog roka, bio je u drugom planu, u istom košu s Bernauerom i Mihajličenkom. Mediji i javnost su brujili “zašto su ga doveli?”. Sad bismo nakon svega mogli zaključiti - “eto zašto”. Kad govorimo o Kaneku, uvijek se sjetimo izjave Sergeja Jakirovića kad smo ga god pitali o pojačanjima koja se ciljaju na zimu.
- Hoću “rakete”! Hoću brze igrače.
Kaneko je upravo taj, brz, prodoran, dobar dribler. A zna i zabiti. Odlučio je utakmicu protiv Lokomotive u zadnjoj sekundi, a u Astani, kad je Dinamovo proljeće u Europi u jednom dijelu utakmice bilo udaljeno kao Sjeverni pol, odigrao je svoju najbolju utakmicu u plavom dresu, postigao je i pogodak koji je odagnao sve sumnje u Dinamovu pobjedu. Pa smo se onda sjetili i njegovih riječi koje nam je kazao u svom prvom intervjuu za hrvatske medije.
- Mislim da mi je najjača strana dribling. U situaciji “jedan na jedan” mogu predriblati svakoga. To ću uskoro, ako dobijem pravu priliku, pokazati Dinamovim navijačima, ali i svima ostalima.
Iskreno, moramo to priznati, bili smo malo skeptični nakon takve izjave, pomislili “e moj Takuro, da ne pretjeruješ malo?”. Kad ono, Japanac nije pretjerivao. Samuraj iz Saitame dribla “sve u šesnaest”, kako li je samo vrtio obrambene igrače Astane, prolazio je kraj njih kao da stoje. Sergej Jakirović ga je prepoznao i dobio je pravog igrača. Sad ga se više ne može iz udarnog sastava istjerati niti “dimom”.
‘Dobri duh je izašao iz boce‘
Za jednog veterana posebno nam je drago. Danijel Zagorac (36) postao je prvi vratar Dinama u godinama kad se obično razmišlja o nogometnoj mirovini. U Maksimiru je već sedam godina, a doživljavao se kao vječna pričuva. Uvijek nasmiješen i srdačan, nadamo se da se neće uvrijediti, nekako je imao status “plave maskote”. Svi za ga zvali “dobrim duhom” svlačionice, čovjekom koji je uvijek potpora mlađima, koji se voli šaliti. Međutim, u vrijeme Dominika Livakovića nitko nije niti pomislio da može biti prvi vratar. Što je i jest bilo logično. Samo, iskreno, mnogi su mislili da nikad i neće biti prvi vratar. Obično se ne postaje prvi vratar kad životna kazaljka juri prema četrdesetoj godini. Naročito jer je nakon odlaska Livakovića ispred sebe imao Ivana Nevistića. Ali “dobri duh” izašao je iz boce i sad ispunjava želje Sergeja Jakirovića, koji se odlučio na hrabar potez i pretpostavio ga je Nevistiću. Obrana jedanaesterca protiv Astane vjerojatno je ključni potez Dinamove kompletne europske sezone. Zagi je bio jedan od junaka “kazahstanske noći”.
Kao i mlađahni Gabriel “sad nek’ pišu” Vidović. Odlučio je utakmicu s Osijekom, a postigao je i otvarajući pogodak u Kazahstanu. Dobro je počeo u plavom dresu, pa je onda zastao, a sad se opet vratio u svom najboljem izdanju. Taj dečko ima “ono nešto” i svakako bi mogao biti veliki Jakirovićev adut u nastavku sezone. Dva njegova spomenuta pogotka također ulaze u rubriku “možda najvažniji Dinamovi golovi prvog dijela sezone”.