Negdje oko 23 sata u četvrtak tražili smo da nas netko uštipne. Da vidimo da smo budni, da pobjeda Dinama u Sevilli protiv Betisa nije bila samo san. Prije utakmice, nećemo to preskočiti, napisali smo da nekako previđamo ružan kraj utakmice u Andaluziji. Uz dodatak da ćemo biti presretni ako nam u noći nakon utakmice netko pošalje poruku “pisali ste gluposti, zašto niste vjerovali u Dinamo?”. I da, stiglo je nekoliko takvih poruka, odgovorili smo s emotikonima “smajlića”.
Pametno, mudro, strpljivo...
Nećemo sad nakon sjajnog uspjeha Jakirovićevog društva skakati u bazen euforije, jer konačno u Sevilli je odigrano tek prvo poluvrijeme, može Betis u uzvratu sve to preokrenuti, pa ljudi su šesti u Primeri, zar ne? Isto tako, nije Dinamova igra bila od onih nezaboravnih. Ali Dinamo je pokazao da može! Može isplivati na površinu kad je izgledalo da je plava lađa potonula. Jer iako Betis nije izgledao ništa posebno, španjolska momčad nije od onih “muha kategorije”. Radi se o uglednom klubu velike tradicije. To je trebao biti teškaš jakog udarca koji će nokautirati Jakirovićevo društvo. A nije... Modri su eskivirali sve pokušaje, da bi na kraju oni ponudili udarac koji ih je uveo u povijest ako uzmemo u obzir da je to bila prva pobjeda na španjolskom tlu. Je li taj jedanaesterac koji je iznudio i pogodio Bruno Petković bio samo “lucky punch”, nije uopće važno, važan je konačni rezultat. Kao i uvijek. No i Dinamova igra, iako ponavljamo, nije bila nezaboravna, ponudila je nešto za što se možemo uhvatiti.
Bila je pametna, mudra, strpljiva, disciplinirana. Igra koja bi se još mogla nadograditi, a ako se to dogodi, Modri bi mogli na kraju ove turbulentne sezone koje je izgledala kao promašena postati veliki pobjednici. Osvojiti naslov prvaka Hrvatske, ali i napraviti nešto što se uopće nije moglo predvidjeti, ostati dalje u Europi. U toj Konferencijskoj ligi doći do rezultata koji bi se mogao pamtiti. Netko će možda pomisliti da bi Modrima bilo bolje da se samo posvete HNL-u, ali nama se čini da treba biti upravo obrnuto. Jer upravo ovakve europske utakmice posebno motiviraju i inspiriraju zg-klub koji je naučio biti stanovnik euro natjecanja. Nekako se bavimo mišlju da nije bilo ove utakmice u Sevilli, tko zna bi li Dinamo izašao iz krize identiteta samo u nacionalnim okvirima. Da bi funkcionirala najbolje što može, ovoj momčadi je potrebna Europa! Kao gladnome kruha. To se najbolje moglo vidjeti u četvrtak.
Usporedite samo odigrano protiv Lokomotive ili Istre s onime u Sevilli. Kao da smo gledali neki sasvim drugi Dinamo, kao da smo gledali momčad koja zaslužuje europski respekt, a ne samo onaj “haenelovski”. Jer sudar s Betisom bio je “šarf utakmica” u kojoj su plavi dečki trebali pokazati jesu li ili nisu. Pokazali su da - jesu! Utakmica je otkrila da Dinamo imao itekako puno skrivenih kapaciteta. Da može igrati muški i da ima sasvim dobar roster i kad nema kapetana Arijana Ademija, Dine Perića, Sadegha Moharramija, novog igrača Gabriela, kad na klupi ostane prvi vratar Zagorac, kad izađu članovi udarnog sastava Kaneko i Hoxha, a uđu Špikić i Vidović... A nemojte zaboraviti da nije bilo onih koji su imali probleme s ozljedama i koji će se polako vraćati, Marka Roga, Luke Stojkovića i Lukasa Kačavende.
Sve opet može otići niz vodu
Možete naravno sad s pravom govoriti o tome da smo još samo prije neki dan pisalo o tome da su pred Modrima crni dani. Točno, jer tako je izgledalo. Trener Sergej Jakirović je visio poput lustera, tražili su mu zamjenu, u klubu su se interesirali za neka druga imena. I vjerojatno bi Profa otišao u povijest da su u klubu znali koga postaviti za trenera. Nakon onog mršavog remija protiv Lokomotive u Kranjčevićevoj, nudila se slika momčadi koja će teško stići Rijeku i Hajduk. Međutim, jedna velika pobjeda poput ove nad Betisom mijenja sve. Tako je to u nogometu. I tako će biti uvijek. Trijumfom nad španjolskim klubom Jakirović je sigurno kupio mir, ali naravno, nemojte misliti da je to bila dugoročna kupovina. Jer sve opet može otići niz vodu ako u nedjelju ne pobijedi Varaždin, ili ako nakon toga ne uspije protiv Rijeke. I to je opet logično. Međutim, nakon noći u Andaluziji, nekako nam se čini da Modri staju s kiksevima, da više neće biti blamaža, da će maksimirsko društvo opet biti dostojno svakog respekta. Modri nisu kleknuli pred favoritom, dapače, ustali su na noge i sad ih se svi trebaju pribojavati. I Betis u uzvratu, i Rijeka i Hajduk... Držimo, valjda se ne varamo, da više neće biti one priče o jednom koraku naprijed i dva nazad.
Komentari (0)