Pred kraj prve ratne godine Šahtar je ugostio RB Leipzig u skupini Lige prvaka. Ponosna zemlja se dotad uspješno othrvala ruskoj trodnevnoj specijalnoj operaciji, ali ukrajinski nogomet je u studenom 2022. godine bio na aparatima. Klub iz Donjecka je europska domaćinstva odrađivao u Varšavi, izgubivši svoju prepoznatljivu kozmopolitsku boju na terenu, jer su se Južnoamerikanci razbježali kada im je Fifa kontroverznim 7. amandmanom dopustila jednostrano raskidanje ugovora s klubovima iz ratom ugroženih zemalja. RB Leipzig se prošetao do 4-0 pobjede.
"Nekoliko dana ranije igrali smo utakmicu ukrajinskog prvenstva koja je trajala četiri i pol sata. Toliko nam je uslijed zračnih uzbuna trebalo od početnog udarca do posljednjeg zvižduka. Više puta smo prekidali i bježali u sklonište, tako da je ovo za nas pobjeda neovisno o rezultatu", otkrio je tada Igor Jovićević novinarima Guardiana.
Na kraju kampanje u Ligi prvaka, Šahtar se te sezone preselio u playoff Europske lige i tamo pobijedio Rennes, ali se onda na sljedećoj stepenici raspao protiv Feyenoorda (2-8 u dvije utakmice).
Vječni - gosti
"Do Rotterdama smo putovali 20 sati mijenjajući brojne autobuse i avione. Takva su nam manje ili više sva gostovanja. Mentalno i fizički, to je neizdrživ napor za igrače", objašnjavao je Jovićević.
52-godišnji hrvatski trener isporučio je ‘rudarima‘ iz Donbasa naslov ukrajinskog prvaka na kraju navedene sezone, ali je sit od života pod uzbunama onda ipak produžio u smjeru Saudijske Arabije, Bugarske i napokon Poljske, gdje trenutačno vodi Widzew Lodz. A klub? On je u međuvremenu iz FC Refugee avanzirao u FC Ukraine, kako ga neslužbeno predstavljaju u svijetu. Sljedeći suparnik Rijeke u Konferencijskoj ligi (četvrtak, 21.00, Krakow) je ukrajinska sportska zastava u inozemstvu, dokaz nesalomljivog ukrajinskog duha, ali i organizacijske vještine vlasnika i zaposlenika. Izbjeglica u vlastitoj zemlji još od 2014. godine, kada su ruski separatisti pod fantomkama i pod okriljem noći okupirali njegov grad i regiju, Šahtar je od izbijanja rata do danas osvojio dva ukrajinska prvenstva i dva nacionalna kupa.
Premda se tijekom posljednjih jedanaest godina potucao od nemila do nedraga, mijenjao boravišta u Harkivu i Lvivu, a najčešće boravio u Kyivu, Šahtar je ostao konkurentan na terenu i poduzetan izvan njega. U siječnju 2023. klub je svoju najveću zvijezdu Mihajla Mudrika prodao Chelseaju za vrtoglavih 70 milijuna eura ugradivši u ugovor još 30 milijuna eura opcija kroz različite bonuse (koji očito neće biti ostvareni jer je nogometaš suspendiran zbog dopinga). U međuvremenu se oligarh Rinat Ahmetov prilagodio životu u ratnom okruženju i nastavio upucavati ozbiljan novac u pojačanja. Samo je na transfere dvojice brazilskih tinejdžera, 18-godišnjeg Eliasa i 19-godišnjeg Alissona, prošle sezone potrošio više od 30 milijuna eura. Šahtarov roster danas prema transfermarktu vrijedi 152 milijuna eura.
Šahtarovim putem, u egzil iz Donbasa prema slobodnim dijelovima Ukrajine, a onda i dalje dljem Europe, krenuli su milijuni etničkih Ukrajinaca s istoka zemlje. Oni su izvorno rusofono stanovništvo, zbog čega ih u Poljskoj, Češkoj i baltičkim zemljama ispočetka nisu gledali sa simpatijama. Polina Minenko je pobjegla od kuće sa 16 godina i u međuvremenu postala direktoricom hotela u Varašavi, gdje je Šahtar više puta igrao domaće utakmice Lige prvaka.
"Izgubili smo sve i možda se više nikada nećemo vratiti u svoj grad, ali kada gledamo Šahtar, to je kao da smo svi skupa ponovno kod kuće", najdraži klub ona predstavlja kao neusporedivu kohezivnu silu u životima izbjeglih Ukrajinaca.
Vjera u povratak
Iza Šahtara je u Donjecku ostao novi stadion izgrađen 2009. za potreba Eura 2012. (investicija teška 400 milijuna dolara). U svojim prvim danima izgledao je kao svemirski brod koji se spustio u grad rudara i metaloprerađivača, na Donbas Areni odigrano je pet utakmica Eura, ali u međuvremenu je prenamijenjen u skladišni prostor za ruske vojne potrebe i oštećen u granatiranjima.
"Svako malo na putu od Lviva do Kyiva dogodi se da nam na benzinskoj crpki priđe osoba i predstavi se kao izbjeglica iz naše regije i, naravno, navijač Šahtara. Na takve priče nailazimo posvuda, diljem Ukrajine, što je dokaz da je Šahtar snažan i da mu ratna stvarnost nije narušila popularnost. Ipak, svi se nadamo da ćemo se jednom vratiti u svoj grad, jer kada smo 2014. bježali iz njega sanjali smo povratak. Svaki klub mora imati svoj grad, svoje navijače, svoj stadion jer u suprotnom nema smisla nastavljati", objašnjava Šahtarov generalni direktor Serhij Palkin. U najvažnijoj utakmici ukrajinskog nogometa Šahtar je, uzgred rečeno, u Lvivu pred neobično velikim brojem gledatelja (4200) početkom studenog pobijedio kijevski Dinamo sa 3-1 i dijeli prvo mjesto u prvenstvo s Čerkasijem. U Konferencijskoj ligi ‘rudari‘ su pobijedili Aberdeen, Breidablik, Shamrock Rovers i Hamrun, a jedini poraz upisali protiv varšavske Legije
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....