Gorjela je Rijeka kao tropski otok. Gorjela od želje, energije i borbenosti igrača o kojima se još do jutros nije pisalo suviše afirmativno. Predstava na Poljudu mnoge je nagnala na šutnju, ali i razmišljanje o tome je li bijela squadra spremna za one najveće dosege. Itekako je spremna, a ovo je ključ koji joj je trebao za pronaći ono što traži već više od godinu dana.
Bilo je jasno već nakon ogleda u Prištini da Dukagjini nije momčad koja će Bijele udaljiti od trećeg pretkola. Ali, puhalo se na hladno, i to do te mjere da se Jakirovićevi puleni nisu smirili ni onda kad je na semaforu na Rujevici već svijetlila brojka 6. A to dovoljno govori s kakvim su respektom ušli u ovu utakmicu. Nema popusta, Europa je to. I kad si već deklasirao protivnika, šalješ poruku onome tko te čeka. U krajnjoj liniji, nije bilo bitno gdje će se putovati za tjedan dana.
Ovo što je Rijeka napravila u četvrtak navečer, jednostavno mora iskoristiti u nastavku kolovoza. To što je nositelj u 3. pretkolu može značiti još jednu prijelomnu točku, jer realno, imena klubova kao što su B36 Torshavn ili Haverfordwest ne zvuče ništa opasnije od Dukagjinija. A u playoffu, tko zna. Ne tako davno, padali su Stuttgart i Kopenhagen, zašto se takav uspjeh ne bi ponovio ove godine...
Vratimo se još časkom na ono što smo vidjeli ovoga četvrtka. Jakirović je, sada je jasno, na velikoj sceni dobio one odgovore na pitanja koja je priželjkivao.
Prvo, Franjo Ivanović je - taj! Dečko je ubojitom, kliničkom preciznošću matirao kosovskog vratara. Dosadašnji U-19 hrvatski reprezentativac mora igrati, mora se nastaviti dokazivati i zabijati. U redu, mlad je, bit će oscilacija, treba iza njega stati i istrpjeti sve, ali priliku mora imati. Sve i da uprava na Rujevici sutra dovede nominalno prvog napadača nakon odlaska Matije Frigana, Ivanović mora imati svoje minute u kojima će nastaviti prikazivati sve ono što je Kosovarima napravio večeras.
Odmah potom, Marco Pašalić. Kakav li je tek to dragulj, kakva dodana vrijednost u riječku svlačionicu. Ono što je Dinamu Baturina, ono što je Hajduku Pukštas, to bi Rijeci svakako trebao biti baš on. Zlatnik, dukat iz svlačionice, projekt za blisku budućnost, netko oko koga će se graditi priča za ovu, možda i sljedeće sezone. Pašalić i Ivanović u kombinaciji... Pa to je ludilo. Zbog takvih se igrača plaća ulaznica iz kola u kolo.
A onda i svi ostali. Bruno Goda bio je kao Gareth Bale u najboljim danima po boku, pored Selahija i Bande proći se nije moglo... Dalje i ne moramo. Svatko tko je gledao utakmicu mogao je jasno vidjeti svu raskoš onoga što Rijeka može ponuditi ove sezone. I ne treba se bojati niti mnogo jačih protivnika, zasigurno će i njima znati prezentirati nešto slično, kada se za to ukaže prilika.
Rijeka je sjajnom izvedbom upotpunila veliki dan hrvatskog klupskog nogometa. Šest komada, za šest od šest pobjeda u dosadašnjim europskim duelima naših klubova. Ne sumnjamo, nastavit će se trend već za nekoliko dana. Dinamo, Hajduk, Osijek, Rijeka, kako bi to bilo lijepo kad bi svi ušli u skupine... Rijeka je pokazala da to može.