Svjedočimo uvodu u najteži udarac hrvatskom nogometu: HNS, gdje si!? Mogao bi nastradati i naš najveći ponos

Težak je udarac na Veliku Gospu pretrpio hrvatski nogomet. Poglavito klupski, ali zapravo je naš cjelokupni nogomet “nokautiran” i opet se, kao i lani (a i proteklih godina), sudario sa surovom stvarnošću. Europski nastupi uvijek daju jasan odgovor na upit kakva nam je liga, jesmo li konkurentni u sučeljavanjima s ostalima, gdje nam je zapravo pravo mjesto na toj europskoj klupskoj ljestvici... I da nema Dinama i njegova upornog skupljanja bodove za UEFA-in koeficijent, bili bismo pri samome dnu te rang-ljestvice na kojoj je ukupno 55 zemalja.

Ovako je Hrvatska rangirana na 20. mjestu, a bolno, gorko i nadasve alarmantno zvuči podatak da su Rijeka, Hajduk i Osijek u četvrtak poispadali od klubova iz nižerangiranih Saveza po tom nacionalnom klupskom koeficijentu. Dakle, Švedska je na 25. mjestu, Azerbajdžan na 28., dok je Slovačka poziciju iza Azera.

BILDBYRAN/DDP USA/PROFIMEDIA

Zadnje dvije sezone borba za naslov u HNL-u bila je neizvjesna, uzbudljiva i dramatična gotovo do posljednjeg kola. I dok su razni “stručnjaci” na sva usta hvalili silan napredak naše lige, prije godinu i pol smo napisali kako je to zapravo samo privid te da nam je HNL iz sezone u sezonu sve lošiji i sve manje konkurentan čim se promoli nos izvan granica naše domovine. I da će europski nastupi pokazati pravo lice.

Bili smo, na žalost, u pravu, lanjski su europski neuspjesi jednaki ovosezonskim. A borba za naslov bila je neizvjesna zbog samo i isključivo jednog jedinog razloga - Dinamo više nije bio tako nadmoćan, i Dinamo je kvalitativno pao, Dinamo je, posebno prošle sezone, imao nevjerojatno turbulentnu sezonu, ali je unatoč svemu, taj i takav Dinamo, na kraju obranio naslov prvaka, a osvojio je i Kup, kao i Superkup

ANTE CIZMIC Cropix

Nisu, dakle, Rijeka, Hajduk i Osijek dosegli Dinamovu razinu, nego su se Zagrepčani, zbog raznih okolnosti, spustili na njihovu “platformu”! A nazire se daljnji trend padanja i Rijeke i Hajduka i Osijeka za još (koju) stepenicu niže, budući da mnogo toga nije dobro posloženo u upravljanju spomenutih klubova. Nećemo sad iznova ponavljati i secirati “slučajeve Sopić, Perišić i Mierez”, koji su, dakako, umnogome utjecali na ovakav negativni i neugodni rasplet europskih izleta, no neke druge potankosti valja istaknuti.

Zašto, dakle, Hrvatska sve češće poseže za inozemnim trenerima? Lani je, u jednom trenutku, pola lige imalo trenere-strance (sad su četvorica stranaca), koji nisu donijeli gotovo ništa dobro klubovima. Nismo protiv stranaca, ni trenera, ni igrača, štoviše. Ali, samo ako su kvalitetniji od naših. A oni koji su bili dovedeni, kao i oni koji sad sjede na klupama nekih naših klubova (čast izuzecima, primjerice, Paolo Tramezzani u Istri 1961), definitivno ne donose nikakav pozitivni pomak hrvatskim klubovima.

MARIN FRANOV Cropix

Zašto je u Osijeku smijenjen Zoran Zekić? Napravio je solidan rezultat, a istodobno je promovirao niz mladih igrača (Matković, Prekodravac, Pušić, Bukvić...). No, vlasnici Mađari doveli su Portugalca na mjesto sportskog direktora i ovaj je “pomeo pod” sa Zekićem i na klupu instalirao nekakvog anonimnog Talijana, koji nikad nije radio s prvom momčadi!? Usput je Portugalac odradio užasan prijelazni rok, Soldo je zapravo jedini igrač koji je opravdao dovođenje i pojačanje je za Osijek. O Hajdukovim promašajima već su ispisani epovi, a i Rijekin nervozni vlasnik Damir Mišković “puknuo” je u najgorem trenutku i smijenio trenera prije krucijalne utakmice.

Nadalje, naša liga već godinama nije razvojna liga, nego se pretvara u “dom veterana”. Uz iznimke nekih klubova, vraćaju se i dovode isluženi i poluzdravi igrači, domaći i inozemni, koji više ne mogu kvalitativno podići nogomet u Hrvatskoj. Većini je jedini motiv lagano produžiti karijeru za pet-šest-sedam tisuća eura mjesečno (od tog se novca u Hrvatskoj može sjajno živjeti), kako još uvijek ne bi dirali onu pravu, veliku “hrpu” novca koju su pošteno zaradili igranjem u inozemstvu.

Svi će se ti neuspjesi, sav taj loš rad u klubovima, bez temeljne stručne strategije, uskoro preliti i na naš najveći ponos, na A reprezentaciju

K tome, takvi igrači u pravilu dolaze besplatno, slobodni su na tržištu, nema odštete i čelnici većine naših definitivno siromašnih klubova “polude” i dovode zvučna imena, od kojih se objektivno više ništa ne može očekivati. A predstavljeni su kao mega-pojačanja, dok istodobno zauzimaju mjesto nadarenim mladićima iz vlastitih škola.

Hrvatski nogometni savez ne može previše utjecati na zbivanja u klubovima, iako bi morao posvetiti više pozornosti nekim detaljima i uvesti neka ograničenja. No, i u Savezu sjede neki ljudi koji su zapravo “grobari” našeg nogometa – sjetimo se samo onog suludog lanjskog prijedloga da se poveća broj stranaca po klubovima!? Umjesto da netko ponudi suprotni prijedlog. A u ovome tekstu nećemo napisati ni slova o užasnoj infrastrukturi, o lažnim obećanjima koja se već dva desetljeća množe isključivo u populističke i politikantske svrhe...

Uglavnom, nije dobro. Igre i rezultati naše mlade reprezentacije (do 21 godine), pod vodstvom sad već bivšeg izbornika Dragana Skočića (po kojim je to kriterijima uopće i bio imenovan?), moraju svakome kome je stalo do hrvatskog nogometa zvučati alarmantno. Jer, svi će se ti neuspjesi, sav taj loš rad u klubovima, bez temeljne stručne strategije, uskoro preliti i na naš najveći ponos, na A reprezentaciju. Nema nikakve dvoumice da će tako i biti.

Postoji li način da se ovaj višegodišnji pad zaustavi ili će se nastaviti “kopanje rupe u rupi”? E, sad bi HNS morao biti na potezu i morao bi hitno organizirati zajednički sastanak svih naših klubova. Kad već Udruga prvoligaša praktički ne postoji. Zvono za uzbunu, naime, davno je odzvonilo...