Teško je vjerovati da je na ovoj razini europskog natjecanja moguće odigrati tako slabu obranu. Za prvaka Hrvatske je to temeljni razlog što je u Solunu doživio pravu blamažu. I neovisno o rezultatu 5:1 u korist PAOK-a, ta momčad nije toliko bolja da bi se moglo tehnički-taktičkim pitanjima objasniti ovakav potop.
Dinamo je u Solunu odigrao sve suprotno od onog što se u najavnim analizama smatralo najvažnijim. Taktički su to bile više manje iste (formacijske, 4231) priče, tehnički potencijal na više manje istim razinama. Ono što se razlikovalo u odnosu na Maksimir to je pristup Dinama. Sve ono što su Modri vrlo dobro radili na domaćem terenu, i zato došli do pobjede, sve su to u Solunu loše i pogrešno odradili.
Krenemo li od pristupa, onda se moglo odmah zamijetiti da Dinamo ne igra niti u čvrstom defenzivnom bloku sa kontranapadima, a ne djeluje niti u višoj formaciji pa da momčad bude agresivna visoko i u plićoj nametne posjed. Dinamo niti tu ni tamo je odlučno pomogao PAOK-u da nametne visoki ritam, stalni pritisak. Pri tom je teško razumijeti kako su obrambeni igrači i defenzivni vezni dopuštali da se odbijene lopte lako vraćaju domaćin, a pogotovo što su napadačima i ofenzivnim veznima PAOK-a pustili puno prostora da primaju loptu. Taj nedostatak agresivnosti nadograđen najgorom mogućom slabosti za ovakve utakmice, a to je DEKONCENTRACIJA, bio poziv Grcima na bal. Postigli su tri gola (!?) nakon 3 centaršuta (2 iz kornera) sa strijelcima potpuno samima na drugoj stativi (propust Mišića i Perkovića) ili pred Nevistićem. Kao da obrana Dinama ne postoji. Gol za 2:0, kada na šut sa distance igrač Modrih okreće leđa (Sučić) pa se od njega lopta odbije u dugoputujuću putanju prema golu, simbolika je tog nereda u obrani.
Dinamo je, kako smo u najavnom analizi ukazivali, dobio svojih ‘15 minuta", jer je bilo logično da će PAOK svoju visoku dozu agresivnosti i emotivno pražnjenje nakon 3 pogotka u prvom dijelu, platiti energetskim padom. U tom njihovom padu DInamo je prvo smanjio preko Hoxhe, a onda propustio tri prilike (Špikić, Baturina, Sučić) da dotuče suparnika. PAOK je tada spašavao odlični Kotarski, za razliku od Dinama koji nije imao golmanske kompenzacije, koje će spasiti nerede koje su činili Modri. To se opet dogodilo kod četvrtog gola i tu je bio kraj. Kasnije tri izmjene Jakirovića bile su reakcija očaja kad kola nezaustavljivo kreću nizbrdo.
Dinamo je bio toliko loš 75 minuta da je to najbolji pokazatelj da se dogodilo u pristupu i igri nešto što je izvan tehničkog pitanja. Ili ako želite, možemo kazati da je onih 15 minuta agresivnijeg i hrabrijeg Dinama samo potvrda da se moglo učiniti više.
Biti će prilike za detaljnije analize, ali u temelju svega negativnog u Solunu je mlaki pristup, bez agresivnosti, taktički logičnije definiranosti (i reakcije tijekom igre) te dekoncentracija koja ne priliči klubu ni u domaćem a kamoli na ovoj razini euro natjecanja. PAOK je sve to obilato iskoristio i zasluženo, uz pomoć Modrih, slavi prolaz...