Toni Fruk ove je sezone prerastao okvire SuperSport HNL-a i to više nije dojam, nego činjenica koja se iz kola u kolo potvrđuje na terenu. U Rijeci je nositelj igre, igrač kroz kojeg sve prolazi, a paralelno je postao i stalno prisutan u kadru hrvatske reprezentacije. U momčadi koja je prošle sezone ispisala povijest dvostrukom krunom, Fruk je bio glavni motor, najbolji strijelac i asistent aktualnog prvaka i osvajača Kupa, a ono što danas gledamo zapravo je logičan nastavak tog rasta, ali u znatno zahtjevnijem kontekstu.

Ulazak u sezonu, baš kao i za cijelu momčad, nije bio idealan. Rijeka je tražila novu ravnotežu, europski ritam lomio je kontinuitet, a Fruk u prvim tjednima nije izgledao dominantno kao u proljeće. No, kako se momčad stabilizirala, tako se stabilizirao i on. Danas je ponovno alfa i omega neke nove Rijeke, igrač koji preuzima odgovornost, diktira tempo i u ključnim trenucima prelama utakmice. Njegovih 11 pogodaka i dvije asistencije ove sezone nisu samo statistika, nego potvrda da se vratio na razinu na kojoj ga više nitko ozbiljan ne može ignorirati.

Kamo bi Fruk mogao iz Rijeke?

U Europi to posebno dolazi do izražaja. Rijeka je dosad u Konferencijskoj ligi već zaradila oko sedam milijuna eura, a konačna brojka ovisit će o mjestu s kojeg će Bijeli ući u doigravanje za najboljih 16 momčadi natjecanja. Svaki bod, svaki prolaz i svaka europska večer nose konkretnu financijsku težinu, a u takvim utakmicama Fruk je ključni faktor. Ne samo zbog gola ili asistencije, nego zbog načina na koji povezuje linije, otvara prostor suigračima i tjera protivnike da se prilagođavaju njemu.

Utakmica protiv Šahtara u Krakovu zato ima dodatnu dimenziju. To nije samo još jedan europski ispit za Rijeku protiv momčadi koja je gotovo četiri puta skuplja od aktualnog prvaka Hrvatske, nego potencijalna pozornica na kojoj bi Fruk mogao definitivno privući i “zabetonirati” interes stranih klubova. Šahtar je protivnik s europskim pedigreom, momčad koja igra otvoreno i ostavlja prostor, a to su upravo utakmice u kojima Fruk najbolje dolazi do izražaja. Takve večeri prate skauti, agenti i analitičari, a jedan veliki nastup često vrijedi više od deset dobrih ligaških utakmica.

Da se oko Fruka ozbiljno “kuha”, potvrđuju i glasine koje su se posljednjih tjedana pojavile u medijima. U jednom trenutku spominjala se čak i Premier liga, no ta se priča relativno brzo stišala i fokus se prebacio na sredine koje bi mu stilom igre možda i više odgovarale.

Toni Fruk

DAMIR KRAJAC Cropix

Sve se češće spominju Bundesliga i La Liga, kao natjecanja u kojima bi Fruk, kao moderan ofenzivni veznjak i kreator, mogao dobiti jasniju ulogu i brže napraviti iskorak. U tom kontekstu pojavila se i informacija da su se vodili razgovori s klubovima poput Stuttgarta i Villarreala, sredinama u kojima se traže polivalentni, taktički pismeni igrači, sposobni igrati na više pozicija u ofenzivnoj liniji.

Sve to Fruk itekako ima, od “lažne devetke” preko desetke čiji broj i ima na leđima do ofenzivne osmice, njemu ništa nije problem odigrati i na toj poziciji pokazati ono najbolje od sebe.

Upravo je ta polivalentnost jedan od Frukovih najvećih aduta. Može igrati kao klasični organizator igre, polušpica, unutarnje krilo, pa i dublje u veznoj liniji kada treba povezati igru. Uz to dolazi konkretna završnica, osjećaj za prostor i mirnoća u odlučujućim trenucima. Nije slučajno da je Rijeka svjesna kako mu cijena raste i da se sve više govori o zimskom prijelaznom roku kao realnom trenutku za transfer, bez obzira na europske ambicije kluba i činjenicu da bi ostankom u Rijeci Fruk bio gotovo siguran Dalićev putnik za Svjetsko prvenstvo.

Promjena menadžera dodatno je potvrdila taj dojam. Fruk je prešao u Niagara Sports, agenciju Andyja Bare, što u nogometu rijetko znači slučajnost. To je jasan signal da se karijera usmjerava prema sljedećem koraku, ali i da se sve radi planski, bez naglih poteza. Rijeka, s druge strane, dobro zna da bi eventualni transfer mogao donijeti povijesni izlazni posao i dodatno financijski osnažiti klub.

Vignato Frukov nasljednik?

Naravno, logično se nameće pitanje kakva bi Rijeka bila bez Fruka. Kratkoročno, slabija u kreativnom smislu, jer takvi se igrači ne nadomještaju preko noći. No, dugoročno, Rijeka je već više puta pokazala da zna stvarati nove nositelje igre. To traži vrijeme i novac, ali i jasnu ideju. Victor Sanchez je u relativno kratkom razdoblju dokazao da zna slagati momčad, prepoznati potencijal i razvijati igrače kroz sustav. Rijeka u kadru ima niz skrivenih i još nedovoljno dokazanih talenata koji s vremenom mogu preuzeti veću ulogu.

Jedan od prvih na tom popisu svakako je Samuele Vignato, igrač koji ima tehniku, ideju i hrabrost, ali kojem još treba kontinuitet i povjerenje. Upravo su takvi profili oni koji u Rijeci često dobiju priliku izrasti u nove lidere. Klub koji je stvorio Fruka i prije njega niz drugih ključnih igrača, sigurno će stvoriti i sljedeće.

No, do tog trenutka, Rijeka ima luksuz imati Tonija Fruka na svojoj strani. I taj luksuz traje još neko vrijeme, možda kraće nego što bi navijači željeli, ali dovoljno dugo da donese još poneku veliku europsku večer, još koji bod, još koji milijun i možda prolaz koji će se pamtiti.

A utakmica protiv Šahtara mogla bi biti upravo ona u kojoj se sve spoji: Frukova igra, riječki rezultat i trenutak u kojem se jedna velika priča približava svom sljedećem poglavlju.