‘Žuta podmornica‘ torpedirala je ‘bijeli brod‘, ali konačni rezulat djeluje bolje za Hajduk od dojma koji je ostavio u Valenciji. Pogodak Fossatija iz jedanaesterca u smiraj utakmice ostavio je kakvu-takvu nadu za uzvrat na Poljudu, tih ‘minus dva‘ i ne djeluje tako loše.
Nikad se ne zna, u ludnici rasprodane poljudske školjke, možda se dogodi nekakvo čudo. Uostalom, nakon tog pogotka u završnici koji su zabili Splićani, vidjeli smo neke nesigurnosti u momčadi Villarreala, znači da nisu neranjivi. Zato treba ostaviti otvorenu nadu za Majstora s mora, barem malu. Malecku...
Nogomet je često nudio razna senzacionalna događanja. Konačno, u četvrtak je Hajduk uspio dobiti drugo poluvrijeme, makar je i tada domaćin gospodario terenom. Ali znači da se može, u nogometu se uvijek može, ne pobjeđuje baš uvijek bolji. Druga je sad stvar što je Villarreal mnogo kvalitenija momčad od Hajduka, to se dobro moglo vidjeti. Ponekad je izgledalo da domaćini mogu zabiti pogodak kad im se hoće, uglavnom su dominirali, ponekad se i poigravali s momčadi Valdasa Dambrauskasa. A ne treba zaboraviti niti činjenicu da su domaćini igrali s kombiniranom momčadi. Imaji oni i jačih aduta. Splićani su imali ogromnih problema u obrani, sličnih onima koje su imali na posljednjem derbiju u Maksimiru.
Kad se zbroje dva poluvremena, ono u Zagrebu i ovo u Valenciji, Majstor s mora je u 90 minuta primio čak osam pogodaka! Previše, definitivno previše.
Zaista je bilo grdo gledati kako obrambeni igrači Hajduka ispadaju iz igre, kako kasne u reakcijama, kako su ponekad bili izgubljeni u vremenu i prostoru, A onaj četvrti pogodak koji su primili u prvoj minuti sudačke nadoknade prvog poluvremena ne smiju primiti niti nogometni početnici. Da su Splićani mogli nešto duže izdržati nakon onog pogotka Biuka u samom začetku, možda je na kraju moglo ispasti i nešto bolje. Makar, to su samo nagađanja, realno jest da postoji veliki jaz u kvaliteti momčadi i pojedinaca kod Hajduka i Villarreala.
Splićani jednostavno nisu imali sreće pri ždrijebu, dobili su suparnika koji je zaista europski vrh, Majstor s mora je ipak daleko od njega. Dečki Valdasa Dambrauskasa u uzvratu moraju biti mnogo discipliniraniji, koncentriraniji, pametniji, a uz sve to moraju biti fanatični, agresivni i borbeni ‘do bola‘.
To je jedini način da se dogodi neko veliko čudo na Poljudu. Makar se realno ne treba previše uzdati u senzaciju s obzirom na kvalitetu ‘Žute podmornice‘. No neka bar u Splitu Livaja i društvo - umru muški!