Odjeci otužnog nastupa u Prištini pružaju još jednu priliku, kome treba, za spoznaju kako se oko Dinama generiraju nenogometne priče. Nije to od jučer, naprotiv. Kao tradicija je Modre zbilje da ih medijsko i opće javno okruženje tretira manje po temeljnoj nogometnoj problematici.
Nekad je priča bila “klub u nemilosti saveznih vlasti”. U samostalnu Hrvatsku krenulo je dominacijom teme “favoriziranog kluba od državne vlasti i poglavara”. U većem dijelu ovog milenija teret je bila tema “diktature jednog čovjeka”. Sada je u tijeku afirmacija “borbe za demokratičnost”. Sve su to stvarne tematike unutar svoga vremena, ali imale su brojna poglavlja u kojima su nelogično zasjenjivale temeljnu misiju Dinama, a to je nogomet. Različiti tumači njegove svakodnevice odveć su se ravnali metrom subjektivnog favoriziranja onog što im je bliže, ili u tome sudjeluju, ili što protiv nekog promiču. Dojam je uvjerljiv kako je upravo u tijeku jedna takva mikroera u i oko Dinama…
Poražavajuće izdanje Modrih isključivo je nogometni poraz, a to je odgovornost prije svega trenera Jakirovića. Potom i igrača
Modri su s Bišćanom bili na minutu-dvije od plasmana u play-off Lige prvaka. U Ateni su imali 2:0 do druge minute sučeve nadoknade i u općoj paničnoj reakciji momčadi dopustili su si gol za 2:1, te u 10. minuti eliminirajući za 2:2. Izgubljena je opcija za LP, ali i direktan plasman u Euroligu. Ceh je platio trener. Bišćanu je otežavajuća okolnost bila nelogična i nejasna pasivnost u posljednjih 15-ak minuta vođenja, nakon što je gotovo 90 minuta Dinamo bio bolji. Ispasti od AEK-a nije drama jer se potvrđuje snažnim u EL. Novi trener Jakirović s kadrom koji je zatekao, bez svježe transferiranih Livakovića i J. Šutala, u Zagrebu je svladao Spartu 3:1. U uzvratu, sada i bez odlazećeg Ivanušeca, podbacili su 1:4 i ispali u Konferencijsku ligu.
Osipanje glavnih igrača, kao i smjene trenera, više su nego dovoljne traume za jednu posrnulu momčad. Nije se to osjetilo protiv slabašne Astane, ali je itekako bilo vidljivo s još slabijim Ballkanijem. Istina je da u odnosu na srpanj u Prištini nije bilo Livakovića, J. Šutala, Ristovskog, Ljubičića, Ivanušeca i Petkovića. No, realno je i rezervna postava Dinama višestruko vrjednija od Kosovara (5,4 milijuna €). Zato je poražavajuće izdanje Modrih isključivo nogometni poraz, a to je odgovornost prije svega trenera Jakirovića. Potom i igrača.
Slijed sezone Modrih ukazuje kolika je snaga logike nogometa u natjecateljskom posrtanju. Prodaja najboljih igrača za vrijeme euromisije relativizira promjenu trenera. Ona se dogodi zbog trenutnog efekta da stabilizira jednu momčad. No, kada se ta momčad drastično mijenja, onda novi trener treba raditi novu dugoročniju priču. Posljedično trebaju biti i manji natjecateljski apetiti. Problem je, jasno, ako sa slabijim suparnicima, kao Ballkani, “novi” Dinamo izgleda još slabije…
Bilo je raznih nogometno nelogičnih faza u Dinamu, ali je rezultat prije svega u HNL-u, a onda i u europskim bljeskovima, pokrivao stručno-selekcijske propuste
Nogomet je proces u kojem se kohezija grupe, kompaktnost momčadi i uigranost linija stvara kroz vrijeme, čija duljina ovisi koliko se aktera tog procesa mijenjalo. Taj proces u Dinamu 2023./24. je nakaradan upravo zbog svih navedenih mijena i istovrsnih očekivanja kao da se nisu dogodile. Točno je da su borbe u upravljačkoj (i inoj) domeni kluba odgovorne za kvalitetu pripreme nogometnog procesa. No ne može se sada objašnjavati da je poraz od Ballkanija posljedica previranja u Upravi kluba. Prevelika je razlika između dva kluba da bi to bio alibi treneru i igračima.
Dinamu nije prvi put da ima takav posrtaj. Prije šest godina ispali su već u kolovozu iz Europe (Skënderbeu). Sezonu prije (2016./17.) u LP imali su 6 poraza u grupi, bez postignutog gola! Dinamo je pred tu LP prodao igrače za 48 milijuna eura (Pjaca, Brekalo, Rog…), a dovelo se druge za 3,9 milijuna eura. Logičan je pad kvalitete i moći protiv jakih euromomčadi. U sezoni pred Skënderbeu, uz promjenu trenera (M. Cvitanović - Petev), Modri su doveli igrače tek za 1,3 milijuna erua, a prodali za 22 milijuna eura. Što se čuditi ranom krahu u Europi? Kao što ne čudi iskorak u 2018./19. kad je s Bjelicom na klupi, te uz visoki ulog (skoro 10 milijuna eura) u jačanje (Majer, Petković, Oršić, Atiemwen, Dilaver, Leovac, Andrić, Theophile…) okupljena snažnija grupa, kojoj nije bio problem izvoz od 33 milijuna eura za igrače koji nisu bili presudni (Benković, Ćorić, Sosa, Soudani, Fiolić, Hodžić…). U toj sezoni Dinamo je nogometno djelovao najlogičnije, a potvrda je, među ostalim, bilo arhiviranje mita o proljetnom europskom prokletstvu Maksimira.
Bilo je raznih nogometno nelogičnih faza u Dinamu, ali je rezultat prije svega u HNL-u, a onda i u europskim bljeskovima, pokrivao stručno-selekcijske propuste. Na dugu stazu, pogotovo kada se rasplamsala i upravljačka kriza, takva ho-ruk strategija vodi do aktualnih verzija natjecateljskog posrtaja. I veliko su upozorenje Dinamu. Prkositi logici nogometa možete kako hoćete, ali ne možete dokle hoćete.
Istodobno djeluju zbilja odveć dramatični neki javni tonovi o “situaciji i perspektivi” Dinama. Između ostalog jer su Modri pri vrhu HNL-a, imaju realne šanse proći grupu KL, u trci su za Kup i pored toga imaju na kontu novih čak 32 milijuna eura plusa iz prijelaznog roka. Potezi u nogometnoj logici, na terenu i izvan njega, do siječnja će biti presudni kakvo će biti proljeće i sezona Modrih.