Dinamovo prvo poluvrijeme protiv Rudeša s navijačke točke gledišta bilo je za duboki zaborav, no zato je treneru Sergeju Jakiroviću ostavilo veliki prostor za analizu.

Zašto je Dinamo izgledao tako loše, bez prave energije i ideje za probijanje elastičnog suparničkog obrambenog bloka, zašto je u tih prvih 45 minuta uputio jedan jedini udarac u okvir iz polu-prilike? A pravu, čistu šansu, nije ni stvorio...

Niz odgovora

Jasno je da zasluge za nemoć Plavih pripadaju i dobro organiziranom Rudešu, koji je odigrao možda i najbolje poluvrijeme jeseni i da nije bilo raspoloženog vratara Nevistića, gosti bi na odmor u Maksimiru otišli kudikamo zadovoljniji. Iako pitanja o razlozima Dinamova lošeg izdanja traže niz odgovora (jedan je od važnih razloga svakako bio i neigranje Baturine), osvrnut ćemo se na neke potankosti koje su utjecale na ono što smo vidjeli na terenu.

Čini nam se, naime, da ideja s Mišićem na prednjem veznom nije pala na plodno tlo. Jer, unatoč jesenskoj slabijoj formi, Mišić je i dalje jedan od ključnih Dinamovih igrača kad ordinira na poziciji zadnjeg veznog. Mišić je igrač kroz kojeg “teče” Dinamova igra, on diktira ritam i dinamiku, ubrzava ili usporava igru, kad procijeni da je to potrebno. Okretanjem strane nerijetko “razmontira” suparničku obranu i definitivno najviše koristi Plavima na toj poziciji, na kojoj, uostalom, ima i bolji pregled igre.

Protiv Rudeša je Jakirović malo promiješao pozicije, pa je na zadnjem veznom bio Sučić. Shvatljivo je da je trener želio pronaći Sučiću mjesto u momčadi nakon dobro odigranog drugoga poluvremena u Astani i utakmice u Koprivnici, međutim Sučić je ipak drukčiji profil zadnjeg veznog od Mišića. Odgovoran je i discipliniran u defenzivi, zna povući loptu prema naprijed i opaliti prema golu, ali nije igrač kroz kojeg će se “vrtjeti” Dinamova igra, nije razigravač, niti čovjek koji diktira tempo i način igre.

RONALD GORSIC Cropix

Stoga smo dojma da je prebacivanjem Mišića na poziciju prednjeg veznog Jakirović ipak više izgubio na planu igre, nego što je dobio uvrštavanjem Sučića u udarnu postavu. Mišić je nerijetko protiv Rudeša bio u gužvi, u nekoliko je navrata bio gotovo na istoj poziciji na 30-ak metara od vrata suparnika kao i Vidović i Petković, što je samo olakšalo posao Rudešanima. Jer, u takvim okolnostima, Dinamovi igrači nisu dodavali lopte, nego su je jedan drugome donosili.

Treba im drukčiji

Nadalje, Dinamo protiv Rudeša u tih prvih 45 minuta nije imao dubinu. Bruno Petković je nominalno prvi napadač, ali svi znamo da se Petković voli vratiti i do centra, te onda uzimati loptu i kreirati napade. I dok ima svoj dan, onda to dobro izgleda, ali kad mu ne ide, onda pati Dinamova napadačka igra, kao što je patila i u Astani i protiv Rudeša.

Svaka izgubljena lopta oko centra, naime, otvara suparniku mogućnost protunapada i potencijalna je opasnost za plava vrata. A istodobno Modri nemaju dubinu jer je Petković predaleko od suparničkoga gola, a malo kad se netko od njegovih suigrača ubacivao između gostujućih linija i iza leđa posljednje obrambenog reda. Dinamo treba Petkovićev dribling, kreaciju i lucidnost (kao i udarac na vrata!) ispred i unutar suparničkog 16-erca, a ne na centru...