Rijetko su nam aduti s klupe pisali velike priče, ali pamte se golovi Ivice Olića Talijanima 2002. za preokret utakmice u Japanu i Ivana Klasnića Turcima prije osam godina. Andrej Kramarić jedan je od petorice glavnih džokera, on čak možda i starter u kojoj utakmici. Jer Kramarić je najhladniji realizator u nacionalnoj vrsti, a vidjelo se s Turcima koliko takav igrač znači.
- Prvih 11 protiv Turske odigrali su odličnu utakmicu, a svi dobro znamo, ako ekipa igra dobro da se ne mijenja - govori Kramarić, iako je izbornik sugerirao drugačije.
Samo jedan cilj
No, Čačić će na kraju kazati:
- Svjesni smo da je turnir jako naporno natjecanje, utakmice su svakih 4-5 dana, trebat će svježe snage s klupe, zato moramo trenirati na najvišoj razini, kad dobijemo tih pet minuta da zaganjamo i pomognemo Hrvatskoj.
Imamo li u pričuvi igrače koji su kadri okrenuti utakmicu?
- Sigurno. Ni jedan ne bi bio tu da ne vrijedi. Jako je puno potencijala i talenta, za svakog igrača ova sezona je bila dobra, ako ne vrhunska, svi su u pozitivnoj energiji, tko god uđe dao bi sve. U tim trenucima pružiš i više nego što možeš, bacaš se na glavu. Ne želim reći da sam ja taj, izbornik će odlučiti tko će biti džoker s klupe, ne mora uvijek ispasti ni da će izbornik pogoditi. Treba dosta sreće, ti neki sitni detalji znaju odlučiti. Kad gledam i druge utakmice, stvarno su zanimljive, svaka je borba do kraja, svi su egal, zato mi je drago da je takvo prvenstvo, da nije ono klasično hrvatsko ili njemačko u kojem se zna unaprijed tko je prvak.
Dosta su se potrošili dečki u nedjelju.
- Perišića su hvatali grčevi, apsolutno ga razumijem, znam kako je bilo meni u Njemačkoj izdržati tempo gore-dolje.
Opisao je svoj ulazak u igru:
- Normalno da je to za mene bilo uzbuđenje, govorili su mi “ajde, Krama, požuri”, uletio sam praktički s klupe, iako smo se prije zagrijali. To je doza sreće, ali odgovornost i da se izdrži do kraja jer sam bio svjestan da će trebati raditi više fazu obrane nego napad. Lijepo je igrati, makar i nekoliko minuta. Jasno da svaki igrač želi puno više biti na travnjaku, ali kad vidiš atmosferu na stadionu, tu pozitivnu energiju, ne samo nas igrača nego i ljudi, jednostavno zaboraviš na svoje osobne ambicije, samo ti je jedan cilj u glavi, da odneseš tri boda.
Bit će jako teško
Ćorluka je kazao da su 2008. bili glupa momčad, škola je nešto donijela.
- Djelovali smo jako zrelo, čak bih rekao i iskusno, ima dosta igrača koji su 2008. preživjeli ono s Turskom tako da je bilo drugačije, pogotovo u zadnjim trenucima, na pogreškama se uči, svladali smo gradivo, opametili se. Jako smo dobro igrali, možda smo trebali riješiti utakmicu prije, šteta zbog greda Srne i Perišića. Praktički sam vidio zadnjih 20 minuta potpuno nemoćne igrače Turske, bolje bi bilo da se nismo tresli do posljednje sekunde.
Češka je pred vratima...
- Je li to bio umor ili nešto drugo, ali bili smo suzdržani. Osjetili smo da možemo još više. To je po meni pozitivno, a ne da smo slavili ne znam kako, jer puno toga je ispred nas. To je već iskustvo igrača, pa i nas mlađih koji smo više sa strane te smo povučeniji. Meni se više sviđa radovati se na tako umjeren način nego dizati ruke i biti heroj, a čekaju te još brojne bitke. Česi su me pozitivno iznenadili, ali i očekivao sam takav način igre od njih. Pavel Kaderabek, koji mi je suigrač u Hoffenheimu, kazao mi je da su željni dokazivanja i da će svi ginuti. Španjolska nije imala toliko šansi kao što smo znali vidjeti od njih posljednjih godina. Sad, je li to do Španjolske ili su se Česi odlično branili? Moglo bi nam biti i teže nego protiv Turske, vidio sam u njima vrlo organiziranu i discipliniranu momčad. Neću reći da su bolji od Turaka, ali čine mi se trenutačno organiziranijima.
Znači, navijačka razmišljanja da smo u naletu i da bi to moglo biti dva-tri razlike, ne stoje?
- Reći ću da bih volio da bude tako, ali uvjeren sam da će biti teško. Kako se ponašamo do sada, tako ćemo spriječiti euforiju. U glavi imamo da možemo i hoćemo ići što dalje. Između nas, neću reći da nema euforije, ali sigurno da se ne zadovoljavamo s ovim.