StoryEditor
 Screenshot / Screenshot
PROŠLA SU TRI DESETLJEĆA

KRVAVE SCENE NA MAKSIMIRU SU PODSJEĆALE NA JEDNU OD NAJVEĆIH NOGOMETNIH TRAGEDIJA 'To je potpuni apsurd! Obični navijači Dinama u društvu Delija!?'

TRI DESETLJEĆA OD MAKSIMIRSKOG 13.V. PRIČA O NIKAD ODIGRANOJ UTAKMICI DINAMA I ZVEZDE Kako su neodigrani derbi Dinama i Crvene zvezde doživjeli hrvatski novinari koji su izvještavali s Maksimira
Autor: Davorin OlivariObjavljeno: 11. svibanj 2020. 19:04

Taj 13. svibnja 1990. godine na Maksimiru američka televizijska kuća CNN uvrstila je među pet nogometnih utakmica koje su promijenile svijet. Sudar Dinama i Crvene zvezde zauzeo je četvrto mjesto. Tako su eto američki novinari vidjeli maksimirski dan koji je ušao u povijest. A kako su ga doživjeli hrvatski novinari koji su izvještavali s te utakmice?

Razgovarali smo s Adom Kožulom, bivšim novinarom Sportskih novosti, koji je toga dana pisao reportažu za SN Reviju.

- Najviše mi je u sjećanju ostala činjenica da su batine dobili Dinamovi igrači koju su željeli obraniti svoje navijače - kazao nam je za početak Kožul.

 

Delije trgale stolice

Na toj utakmici u ono doba dogodilo se nešto što je danas nezamislivo. Na južnoj tribini su jedni do drugih bili navijači Dinama i Crvene zvezde. Zapravo, na jugu su bile Delije, te oni obični navijači Modrih. BBB su, naravno, bili na sjevernoj tribini.

- Bilo je to zaista blesavo da su na takvoj utakmici obični Dinamovi drukeri bili u društvu Delija. Totalni apsurd. Delije su počele trgati stolice i reklame, a netko od navijača Dinama s istočne tribine je onda bacio kamen na južnu tribinu. U tom trenutku, to je bilo zastrašujuće, Delije su počele mlatiti navijače Dinama na Jugu, bili su im kao isporučeni. Tako da su neki navijači počeli s Juga skakati na tartan stazu! Mene je tada to podsjetilo na tragediju na Heyselu, koja se također dogodila u svibnju, pet godina ranije - priča nam Ado i kaže:

- Dok sam to gledao iz novinarske lože, bio sam prestravljen, mislio sam da će biti mrtvih.

U rušilačkom pohodu Delije su pri tom uzvikivale “Zagreb je Srbija!” i “Ubit ćemo Tuđmana!”. Počeli su napadati Dinamove navijače stolicama i noževima.

- Tadašnja milicija nije uopće reagirala, zapravo jest, čuvala je Zvezdine navijače. Kad su BBB vidjeli što se događa, srušili su ogradu na Sjeveru i upali u teren kako bi se suprotstavili Delijama. Nakon proboja BBB-ovce su silovito napale postrojbe milicije koje nisu pokazale sličan “entuzijazam” prema Delijama. Prilikom napada na dinamovce milicionari su se koristili palicama i suzavcem. Za par minuta, situacija se otela nadzoru jer je broj motiviranih navijača koji su ulazili u sukob bio veći od onoga što su snage milicije mogle istrpjeti. Delije nisu pokazivale želju da se tuku s BBB-ima, oni su ostali na jugu, zaštićeni od milicije...

utakmica Dinamo - Crvena Zvezda, 13. svibanj 1990.
Arhiva SN

 

  

Tukli samo naše

Kaže nam Kožul kako je na klupi Crvene zvezde vidio Željka Ražnatovića Arkana.

- Koliko se sjećam, Arkan je bio službena osoba Crvene zvezde. Na početku utakmice dobro sam vidio da je sjedio na klupi. Kad je ustao, vidio sam da je imao pištolj! Očito nije mogao niti spavati bez pištolja. Sigurno bi i on ušao u akciju da je trebalo. Ali milicija je bila dovoljna, jer je tamburala, mlatila samo navijače Dinama. Tada sam vidi da je Josip Kuže utrčao na teren, želeći smiriti naše navijače...

A onda se dogodio - Zvonimir Boban...

- Opalio je jednog milicajca. Nakon utakmice bio sam sa Zvonom i njegovim roditeljima. Pokazao mi je rame, mjesto po kojem ga je udario policajac pendrekom. A on je samo vikao na miliciju da ne udara jednog navijača koji je ležao na podu. Vikao je Zvone: “Ubit ćete čovjeka!” A onda milicajac nije ubio navijača na podu, nego je udario Bobana. Zamislite da je neki milicajac udario Piksija Stojkovića na Marakani? To se ne bi moglo dogoditi, nemoguće je zamisliti. Stvarno je to sve izgledalo gadno. Kad su krenuli BBB, bilo je kao u vestern filmovima kad jurnu kauboji na indijance. Samo što su “crvenokošci” iz Beograda imali zaštitu milicije. Te scene nikad neću zaboraviti - zaključio je kolega Kožul.

Današnji novinar Večernjeg lista Robert Junaci, koji ja tada radio za beogradski Sport, ispričao je kako je on doživio taj 13. svibnja.

- Ja na utakmice dolazim dosta ranije, pa sam i na tu stigao dva sata prije početka. Ulazi na stadion tada su još bili pokraj starog restorana “Domagoj”. Međutim, nije bilo pretjerane gužve. Bilo jest dosta ljudi, ali ipak nije bio pun stadion - kazao nam je Junaci

Osim već poznatih događaja posebno se sjeća jednog detalja koji mu se također urezao u pamćenje za cijeli život.

- Kad je milicija bacila suzavac, na tribinama je zavladao kaos. Ljudi su nama novinarima počeli bacati djecu u novinarsku kožu! Ja sam sjedio u prvom redu novinarske lože, jedan čovjek mi je u ruke gurnuo svoje dijete. Uzeo sam dijete i držao ga u rukama, dok čovjek nije uspio preskočiti ogradu i doći po njega.

 

Zarobljeni dva sata

Veli nam da se nakon utakmice nije moglo dugo otići s stadiona.

- Jer kad je sukob na stadionu završio, bilo je nereda u gradu, pa nas nisu puštali. Mislim da smo bili zarobljeni na Maksimiru dva sata. Nakon utakmice u press ložu stiglo je vodstvo Crvene zvezde i nekoliko igrača. Kasnije sam saznao da je u novinarskoj loži bio i Arkan, ali ja ga tada nisam prepoznao.

Pitali smo ga kako je tada beogradski Sport reagirao na maksimirke događaje?

- S obzirom na to da je to bio sportski list, nisu se tada bavili politikom. Barem ne nakon utakmice, uglavnom se pisalo o huliganizmu. Međutim, kasnije su stvari dobile i političku konotaciju, a Arkan je koliko znam godinu dana kasnije postao službeni vođa Delija - zaključio je kolega Junaci.

 

Linker
04. lipanj 2020 03:41