Dan državnosti i Dan povratka nogometa! Baš tako, s velikim D. U subotu 30. svibnja, napokon, kreće lopta, kreće borba za svaki gol. I odmah, u tom prvom vikendu nakon karantene i pandemije, svjedočit ćemo povijesti. Ne zbog svih okolnosti u kojima je ova sezona ionako povijesna u čitavom svijetu, već zbog podatka koji dosad i nije bio toliko potenciran.
Dakle, prvi put od 1992. naovamo, u polufinalu Kupa neće biti ni Dinama ni Hajduka! Štoviše, svakome od njih pojedinačno dogodilo se najviše dvaput uzastopno da nije u polufinalu, ali tada je bio onaj drugi, najveći rival. Koliko su Dinamo i Hajduk uvjerljivi u povijesti Hrvatskog kupa i o kakvom raritetu govorimo, reći će i podatak da smo dosad gledali samo dva finala u kojima nije bilo Plavih i Bijelih. One napete i kontroverzne 1999. igrali su Osijek i Cibalia, a 2006. gledali smo dramatičnih 180 minuta Rijeke i Varteksa. Sva ostala finala igrali su Dinamo ili Hajduk, vrlo često i oba.
Samo da počne
Rijeka je od preostalog kvarteta najuspješnija, s pet Rabuzinovih trofeja, Osijek ima jedan, Slaven Belupo dva, a Lokomotiva jedno finale. Bez obzira što nedostaju dva velikana, dva kluba s najviše navijača i najviše tenzija među njima, jedva čekamo da počne, da uživamo i u ovim klubovima.
- Tako je, samo da počne. Preživjeli smo ovo razdoblje bez nogometa, sad će valjda biti lakše - priča Stanko Mršić, iskusni trenerski lisac, koji je od svih svojih kolega vodio najviše utakmica s klupe u Kupu, njih 46. Cibalia, Osijek i Zadar u više navrata, Varteks i Međimurje, to su klubovi koje je vodio u Kupu, pamti polufinale sa Zadrom 1996. kad je ispao od Dinama, ali i finale s Osijekom kad je u Maksimiru bio na korak do trofeja 2012.
- Nakon 0:0 u Osijeku, Dinamo je vodio 2:1 i mi smo u zadnjim minutama imali kazneni udarac. Da smo zabili za 2:2 siguran sam da Dinamo ne bi mogao zabiti. Lukačević je pucao s bijele točke, iako su trojica igrača bila na redu prije njega, ali valjda nisu htjeli. Onda je kapetan Smoje rekao njemu da puca i Kelava mu je obranio. Što nije Smoje kao kapetan uzeo loptu? Ali, dobro, pamtim to kao jednu uspomenu, kao i još mnogo utakmica koje sam vodio s raznim momčadima - rekao je Mršić, a Dinamo je tada u idućem napadu zabio za 3:1 i potvrdio trofej.
Trofej koji to nije
No, kako Mršić gleda na ovaj nogometni restart, kakav će biti nogomet nakon korone?
- Sigurno nije isto bez publike, pogotovo u Kupu koji je natjecanje emocija i drame. Zabiješ za finale u zadnjoj minuti i ne možeš to ni s kim proslaviti, zagrliti suigrače, pjevati s navijačima. Ali, dobro, to je prvi korak, kažem, važno da je krenulo, vjerujem kako će sve vrlo brzo doći na svoje.
Ako je Stanko Mršić trener, onda je Miljenko Mumlek igrač s najviše utakmica u Kupu (70). I vjerojatno igrač s najviše poraza u finalima, čak četiri.
- Da, četiri puta sam izgubio - reći će Mumlek, danas trener juniora Varaždina. Sva četiri puta izgubio je od Dinama, triput s Varteksom i jednom u dresu koprivničkog Slavena Belupa.
- Imam trofej u Kupu u dresu Dinama, ali ga baš ovako privatno ne računam, jer nisam te godine igrao, bio sam ozlijeđen pa mi to nije neki gušt. A ti porazi u finalima... To je dokaz koliko je u Kupu teško pobijediti Dinamo, a možda smo najbliže bili one godine kad smo u polufinalu ispali nakon pobjede 2:1 u Varaždinu (čuveni slučaj “Burilo”, nap. a.). Da smo tada prošli, vjerujem da bismo osvojili. No, bez obzira na sve pamtim iz karijere uglavnom lijepe stvari i pobjede - govori Mumlek.
Ističe da već neko vrijeme nema izražene prednosti domaćeg terena...
- Nije to kao nekad, kad si taktiku slagao prema svom terenu, travnjaku i atmosferi. Sad pogotovo u ovim okolnostima. Ali, Rijeka na Rujevici možda je ipak lagani favorit. Premda, naravno, u Kupu je uvijek teško nešto predvidjeti.
Igrači se nisu zapustili
Kao trener juniora Varaždina Mumlek je neki dan svjedočio utakmici varaždinske prve momčadi protiv Lokomotive. Kakvi su Lokosi, kakav je nogomet nakon tolike stanke?
- Bez obzira na dulji odmor, općenito, igrači se nisu zapustili, vjerujem kako će se brzo vratiti u formu i na višu razinu. Što se Lokomotive tiče, znamo da se radi o dobroj momčadi, s kvalitetnim i brzim pojedincima posebno prema naprijed. Sve je moguće.
Rekli bismo - i više nego ikad. Ovakvo polufinale još nismo imali, a tko je prije tri mjeseca mogao sanjati da ćemo ga ovako čekati, kao finale Lige prvaka!