Lovro Majer ima tek osam nastupa za Vatrene, a status kao da je starosjeditelj. To je zaslužio kvalitetom i igrama, u klubu i nacionalnoj vrsti. Ovog ljeta pisalo se o njemu zbog loma nosa i potencijalnog transfera u Atletico Madrid. S tim smo temama i započeli razgovor...
Kako je nos? Je l’ bilo teško prvih dana nakon ozljede?
- Dobro je, hvala na pitanju. Neugodna ozljeda, ali ništa strašno. Malo je nezgodno igrati s maskom jer je teško imati potpuni pregled igre, ali i na to sam se naviknuo. Ako sve bude išlo svojim tijekom, uskoro bih se trebao riješiti i te maske.
Da se našalimo, koja vam je maska draža, ova ili za Covid...
- Najbolje je, iskreno, bez bilo kakvih maski. Nije ugodna ova, a nije lijepa ni ta kirurška jer je podsjetnik na pandemiju, koja nam je donijela puno toga lošega, da ne govorim koliko je života odnijela.
Pisalo se da ste zanimljivi Atleticu, je li to bilo “vruće” i zanima li vas Atletico i nogomet Diega Simeonea?
- Sigurno mi godi čuti da postoji interes takvog kluba i trenera, ali ne bih sada govorio o tome koliko je to bilo blizu ili ne. Zadovoljan sam u Rennesu, mislim da sam značajno napredovao prošle sezone kao igrač, što mi je u ovoj fazi karijere najvažnije, te se ne zamaram transferima. Znam da svaku novu stepenicu u karijeri treba zaslužiti na terenu i zato sam koncentriran na svakodnevni rad, napredak i doprinos uspjesima moje ekipe. Nemam sada neki specifičan klub ili trenera kod kojeg bi volio ići, ne želim se stavljati u takve “kalupe” - vjerujem da sam prilagodljiv igrač koji može u različitim sustavima, različitim ligama i na različitim pozicijama doprinijeti uspjehu.
Koliko ste zadovoljni osobnim ulaskom u sezonu?
- Malo me ta ozljeda unazadila, ali nisam nezadovoljan. Bilo je dobrih utakmica, poput nedavne u Europskoj ligi protiv Fenerbahčea, i mislim da je to znak ulaska u pravu formu, u kakvoj sam bio prošlu sezonu. Na početku je uobičajeno da i momčad i igrači nisu na svom vrhuncu.
Što očekujete s Rennesom? Kažete da vam je O.K. što ste ostali.
- Da, kao što sam rekao, koncentriran sam u potpunosti na Rennes. To je klub koji me prepoznao, uložio je novac, dao mi priliku i u kojem sam dosta napredovao, nemam razloga biti bilo s čime nezadovoljan. Promijenilo se nekoliko važnih igrača ovog ljeta, otišao nam je, između ostalih važan stoper Aguerd, dobili smo isto tako niz kvalitetnih pojačanja poput napadača Gouirija i Kalimuenda, no naravno da nam treba malo vremena za uigravanje. Imali smo izvanrednu sezonu lani, osvojili odlično četvrto mjesto, vjerujem da ćemo i ove sezone biti u borbi za te europske pozicije.
S klupskih tema selimo se na reprezentativne. Kako gledate na utakmicu s Danskom? Jaka su ekipa...
- Danci su odlični, pokazali su to i protiv nas, posebno u prvom poluvremenu. Ali, zato smo i mi pokazali da smo snažni, posebno kada su ušli Luka i Mateo, vidjelo se odmah kakva su klasa, i da s njima i s Brozovićem imamo jednu od najboljih veznih linija u Europi. S te dvije pobjede u Kopenhagenu i Parizu doveli smo se u odličnu situaciju i naravno da sada ciljamo pobjedu protiv Danske kako bismo se približiti tom završnom turniru. Neće biti lako, tvrdi su, jaki, kompaktni, ali imamo svoje adute i pred našim navijačima imamo svakako pravo ići na pobjedu.
Kako gledate na Christiana Eriksena, koji igra s defibrilatorom, nakon što je jedva preživio?
- Ne znam bih li ja to mogao ili trebao komentirati. Ako su mu liječnici dali zeleno svjetlo, onda vjerujem da su to napravili uvjereni da igranje nije opasno za njega. Drago mi je zbog njega što se skroz oporavio i što opet može raditi ono što najviše voli i što najbolje zna - igrati nogomet.
Što bi za vas osobno značio plasman na Final Four? Dijelite li mišljenje da bi to bio treći najveći rezultat Hrvatske u povijesti nakon dvije medalje sa svjetskih prvenstava?
- Hrvatska je zaista fascinantna po svojim rezultatima. Za tako malu zemlju imati dvije medalje sa svjetskih prvenstava je fantastično. Slažem se s tim da je svaki plasman na veliko natjecanje veliki uspjeh za naš nogomet, ali definitivno bi ovaj plasman na završnicu Lige nacija bio sjajan rezultat. Liga nacija okuplja najbolje reprezentacije u Europi i kada u takvom društvu uspiješ izboriti prvo mjesto to je fenomenalno. Naša grupa je vrlo teška, Danci su odlični, Austrija je pokazala protiv nas koliko je dobra, a o Francuzima ne treba trošiti riječi - vjerojatno najbolja ekipa na svijetu. Na Final Four dolaze zaista samo najbolji i bilo bi krasno biti u tom društvu iduće godine. No, treba to prvo zaslužiti na terenu.
Kako su Francuzi prihvatili poraz od Hrvatske u St. Denisu? Jeste li dobili od njih kakve komentare?
- Sigurno da su bili neugodno iznenađeni svojim rezultatima u lipnju, a taj poraz od Hrvatske samo je zaokružio tu lošu sliku. Vjerovali su da će barem protiv nas isprati gorak okus prve tri utakmice, posebno poraza protiv Danske, ali doživjeli su još jedan šok. Naravno, oni su prvaci svijeta, tako da i igrači i izbornik Deschamps imaju zaslužen kredit u javnosti i pred navijačima, ne misle da je Liga nacija najvažnije natjecanje, ali nisu očekivali ovakve rezultate. Sada će sigurno htjeti to popraviti u rujnu, što bi trebalo ići nama u korist. Ne žele na Svjetsko prvenstvo ići tako da su ispali iz kategorije A u Ligi nacija...
Izbornik vas je stavljao na desno krilo. Kako vam je to igrati?
- Nije floskula kada kažem da mi u reprezentaciji zaista nije važno gdje igram, svugdje ću dati maksimum od sebe. Izbornik je taj koji odlučuje gdje u datom trenutku mogu najviše pomoći ekipi. Desno krilo mi nije nepoznata pozicija, mogu od tamo biti opasan i doprinijeti momčadi. Jasno je da u veznom redu imamo najjaču konkurenciju, da izbornik tu ima na raspolaganju svjetske klase. Na meni je da od njih učim i da iskoristim svoje prilike kada ih dobijem. Igraču poput mene je zaista gušt učiti od igrača poput Modrića i Kovačića, uz njih napredujem, a mislim da i njih motivira raditi s nama mlađima, koji smo gladni uspjeha i koji želimo na svakom treningu pokazati da zaslužujemo biti dio naše reprezentacije.
Znači li vam nešto posebno zaigrati opet na Maksimiru?
- Pa, svakako! Maksimir smatram svojim stadionom... Tu sam svojedobno izlazio kao dijete držeći Luku Modrića za ruku, to mi je jako draga slika, a sada evo dijelim s njim svlačionicu. Žao mi je što stadion ne može biti pun zbog istočne tribine, ali siguran sam da će biti odlična atmosfera i da će nas navijači bodriti prema pobjedi.
Osjećate li već uzbuđenje zbog Svjetskog prvenstva? Sve je bliže...
- Da, definitivno se jako veselim Svjetskom prvenstvu. Svi se još dobro sjećamo 2018. godine i tog veselja koje je reprezentacija priredila cijelom narodu. To nam je svima inspiracija, svjesni smo koju težinu ima predstavljati Hrvatsku na tom natjecanju. Imamo odličnu ekipu, sjajnu atmosferu i zaista možemo s uzbuđenjem iščekivati SP. Naravno, puno je tamo jakih ekipa i ne mislimo da se takvi rezultati lako ostvaruju. Želja nam je proći skupinu, koja nije lagana, i na to smo početno koncentrirani. Osobno, jako se veselim, želim u narednim mjesecima postići maksimalnu formu kako bih mogao pomoći ekipi koliko god to mogu.
Modrić je vaš idol, a Luka je javno rekao da bi htio s Hrvatskom zlato na jednom natjecanju. San ili imamo pravo maštati svi zajedno?
- Na san svakako imamo pravo, kao što ima to pravo svaka reprezentacija. Hrvatska je već dva puta dokazala da na svjetskim prvenstvima može doći do medalje i to nam svakako daje samopouzdanje uoči svakog natjecanja. Te generacije nisu samo naša inspiracija, već i dokaz da Hrvatska, bez obzira na svoju veličinu, može konkurirati svakome. Ponavljam, na SP-u je barem deset iznimno jakih ekipa koje mogu dobiti jedna drugu, a mi smo pokazali protiv Francuske i Danske da smo u tom društvu. Puno se toga treba poklopiti da dogurate do polufinala i finala, ali mislim da dva preduvjeta imamo - kvalitetu i zajedništvo. Upravo to zajedništvo vidim kao našu veliku snagu, tu nam je reprezentacija iz 2018. pokazala put.