Brojke idu više manje u ovom trendu. Dakle, od 2011.godine, kada je fond iz Katara, iza kojeg stoji državna (Emir) vlast te super bogate zemlje, postao vlasnik Paris SG-a, utrošile se u pojačavanje kadra 1,5 milijardi eura! Svi rekordi plaćanja potučeni su na Park Prinčeva za ključnu ambiciju da se postane najuspješniji klub u svijetu. Ogromna količina novca, pokazalo se i ovom prilikom, ne znači garanciju ispunjavanja ambicija. Politika Paris SG-a mogla bi najviše odgovarati za lekciju udžbenika Akademije nogometa, pod nazivom Kako podbaciti sa najboljim igračima svijeta"...
U 11 godina vladavine šeika iz Katara PSG je osvojio 27 trofeja. To je po sezoni prosjek od 2,5 trofeja. Na prvu bi slučajni namjernik kazao da je to senzacionalno. No, PSG se trofejno nametnuo u Francuskoj, gdje je i inače znao slaviti sve trofeje koji su na raspolaganju. Kad je u pitanju europski iskorak, posljedično i osvajanje svjetskog kupa, PSG pod katarskim vlasništvo bilježi samo podbačaje!
Posljednji koji se dogodio ove godine, nakon što ih je eliminirao Real Madrid, potpuno je ogolio sve probleme, intrige i zablude unutar kluba sa Parka Prinčeva. Nakon još jedne eliminacije u ranoj fazi Lige prvaka, navode kroničari bliski klubu, vlasnici iz Katara izgubili su strpljenje. Čeka se kraj sezone da bi se podvukla crta i onda odredilo one aktere, od predsjednika Al Khelaifija, preko direktora Leonarda, trenera Pocchetina do igrača koji će platiti ceh neuspješnoj sezoni.
Iako će PSG osvojiti i 9.naslov prvaka Francuske u eri šeika iz Katara te 28.trofej, vlasnici fondacije Qatar investments (zapravo državni vladari) jako su nezadovoljni. U godini koja završava najvećim nogometnim događajem u svijetu, Mundijalom, čiji je domaćin Katar, tamošnji vladari htjeli su domaćinstvo zasladiti statusom prvaka Europe i vjerojatno svijeta kroz mjesec dana (u siječnju 2023.). To se povijesno poklapanje više neće moći dogoditi i zato će biti velikih promjena u pariškom klubu...
Kroničari Pariza sigurni su da čistku neće preživjeti glavni direktor Leonardo i trener Maurizio Pocchetino. Na vagi je status Nasera Al Khelaifia, predsjednika kluba, kojem je za sada najveći plus kompenziranja to što je u odličnim odnosima sa UEFA-om i predsjednik je ECA, asocijacije klubova. No, najveća čistka očekuje se u svlačionici. Iako je točno da su navedeni čelnici glavni krivci zbog toga što se u svlačionici događa nered, podjela na klanove, što nema homogenosti i vlada prava anarhija u radu, ostaje činjenica da su ti nogometaši najplaćeniji na svijetu. U ime toga morali bi imati profesionalnu odgovornost da faraonskom statusu u klubu uzvrate maksimalnim učinkom i doprinosom. Sve se to naravno ne događa, naprotiv. Odnosi u svlačionici su loši, atmosfera je latentnih sukobljavanja jer se okupila rijetka grupa egoista, taštih likova koji misle da su oni pojedinačno važni u odnosu na svakog drugog...
Simbolika tih loših energija je igrač koji je daleko najplaćeniji od svih, i onaj kojeg su u PSG 2017.godini planirali kao lidera na putu svih ambicija da se popnu, i zadrže na krovu svijeta.
Neymar je pet godina kasnije persona non grata za navijače, dere mu kožu francuska kritika, a u svlačionici se, kažu kroničari, na prste jedne ruke mogu izbrojati igrači koji gaje kako tako pozitivan odnos sa Brazilcem. Da je Neymar jedan od najvećih talenata nogometa dekade nema dvojbe. Kada ga je Europa prije 9 godina pobliže upoznala u dresu Barcelone zavladalo je opće uvjerenje da će to biti dostojan nasljednik Lea Messija i C.Ronalda na pijedestalu najboljih. Neymar je bio fantastičan i sa Messijem i Suarezom tvorio je top class ofenzivu Barce. U 4 sezone sa Blaugranom osvojio je 9 trofeja u svim mogućim klupskim natjecanjima.
Kada se očekivalo da će iskoračiti i u individualnom osvajanju trofeja Neymar je izdao Barcelonu i prihvatio bogati poziv Katarana. Iako je imao ugovor sa Barcelonom, Neymar je formalno sam platio odštetnu klauzulu od 222 milijuna eura, koje mu je uplatio fond QI, te je potpisao za PSG. Plaća 30 milijuna eura, plus bonus za potpis ugovora i razne provizije, kažu kroničari, oko stotinjak milijuna ukupno.
Neymaru je vlasnik dopuštao sve, i odlazak na partye po Europi i kući u Brazil, i kašnjenja ili nedolazak na trening, i poneka pijana stanja u kampu, i opće anarhično ponašanje u svlačionici i pariškoj svakodnevici. Danas kažu upravo iz kluba da je problem što je Neymar pokazao više ljubavi za Pariz a najmanje prema Paris SG-u. Drugim riječima, hedonistički život u gradu svjetlosti bio mu je draži od trenigna, posvećenosti klubu i uzvraćanju na slapove milijune koji su ga osvježavali iz Katara.
PSG je samo jednom djelovao na pragu ono što su svi u klubu htjeli. Bilo je to u pandemijskoj 2019/20, kada je najmanje potrošeno u prijelaznom roku (90 milijuna eura), a ostvareni su trostruka kruna u Francuskoj i finale Lige prvaka. Kojeg je osvojio Perišićev Bayern. Prošle godine, kada se ozbiljno pisalo da bi se Neymar htio vratiti u Barcelonu, čelnici PSG-a su požurili obnoviti mu ugovor, te su ga vezali za klub do 2025.godine. Obećali su mu da će mu ispuniti želju da igra opet sa Messijem, ali ne u Barci nego u PSG-u. I da, povisili su mu plaću, unatoč svim teretima nezadovoljstva svlačionice, pritužbama (doduše tihima) trenera i jasnim kritikama medija. Kako su pokazali nedavni izvještaji najupućenijih novinara, Neymar u PSG-u zarađuje 4 milijuna neto mjesečno, to jest 48 milijuna eura godišnje! To je za 12 više od Messija, i za 14 milijuna više od Mbappea.
Usporedbe sa drugima u klubu su gotovo pa neumjesne. Unatoč toj plaći, i svim bonusima koje dobiva za promociju Mundijala u Kataru, te uz razne sponzorske ugovore, Neymar na terenu djeluje sve nemoćniji. U jednoj fazi oporavka od ozljede svijet su obišle fotografije sa družbe na privatnoj jahti, gdje je uočeno da ima najmanje desetak kilograma viška...
Sindrom Neymar je dokrajčio ovu eru PSG-a. Sa Messijem i dalje vlada prijateljstvo ali Argentinac je shvatio da u Parizu nije ni približno zadovoljan kao u Barceloni, te da druženje sa Neymarom nije toliko važno u njegovom nogometnom životu. Mbappe je kroz neozbiljnost kluba u kroćenju Neymarove neprofesionalnosti i raskalašenog života shvatio da u PSG-u neće nikad ostvariti sportsku ambiciju koju objektivno može dostići u najvećim klubovima Europe. Taman da mu ponude i 50 milijuna plaće taj momak daje naslutiti da neće prihvatiti.
Pritišću ga i predsjednik države Macron, i mediji, i navijači, čak je i majka, navodno glavni obiteljski lik, sklonija da se donese odluka na radost Francuske. No, Mbappe želi u Real Madrid jer će tamo ostvariti možda, ali samo možda nešto manje novca, ali će bitno više profitirati na momčadskim i posljedično individualnim priznanjima. Novac u njegovom slučaju neće biti sporan jer Mbappe će u idućih najmanje deset godina biti među najdominantnijim igračima svijeta. Kako se god okrene, već sada dovoljno imućnog igrača, taj će status obasut milijunima koji će biti dovoljni da osigura idućih deset generacija...
PSG? Oni će sada pokušati naći dovoljno avanturistički nastrojene kupce za Neymara, koji je u 31.godini života demotiviran materijalno, a pitanje je koliko je sportski još ambiciozan. Novac koji prima u PSG-u nitko mu na svijetu neće osigurati, osim možda šeika u Newcastleu, ali pitanje jest bi li on prihvatio život u sivoj industrijskoj zbilji sjevera Engleske. Odreći se plaće u PSG-u sasvim sigurno neće. No, dok ne riješe pitanje Neymar PSG neće razriješiti svoju nelogičnu nogometnu priču. Uspiju li u tome, onda bi se paradoksalno moglo dogoditi da bez svih spomenutih zvijezda, jednostavnije iskorače u Europi i ostvare ambiciju naslova prvaka...