Niko Kovač pred potpisom je da postane novi trener Monaca! Prema vijestima iz Francuske već u ponedjeljak mogao bi biti predstavljen u Monte Carlu, nakon što sklopi višegodišnji ugovor. Nekadašnji hrvatski izbornik, koji je lani u studenom dobio otkaz u Bayernu, nije iznenađujući izbor kluba iz Kneževine, nakon vrlo dobre etape u Eintrachtu i dvostruke krune s Bavarcima.
U Monacu je Portugalac Leonardo Jardim napravio velike rezultate od 2014. do 2018. godine, međutim potom su ubrzali tempo promjena na klupi, a rezultata nema. Španjolac Roberto Moreno, bivši privremeni izbornik La Roje, nije izborio Europu (9. pozicija!) i uručen mu je otkaz. Kovač stiže na radno mjestu na kojem su prije njega, osim spomenutih, bili Thierry Henry, Claudio Ranieri, Marco Simone, Guy Lacombe… još ranije Laszlo Bölöni, Francesco Guidolin, Didier Deschamps, Claude Puel, Jean Tigana, Arsene Wenger…
Zanimljivo, od 1. srpnja novi sportski direktor je Englez Paul Mitchel, pristigao iz Red Bulla, gdje je bio desna ruka Ralfu Rangnicku, šefu za sve operacije Red Bulla širom svijeta. Mitchel, koji iza sebe ima i Southamptom i Tottenham, u RB-u je prvo radio kao tehnički direktor RB Leipzig, a potom koordinator među njihovim klubovima. Kako Rangnick ide u Milan, dao mu je zeleno svjetlo da se zaputi u Monacu i tamo započne novi posao, a Niko Kovač je također čovjek iz Red Bullova "inkubatora“. Istina, Rangnick i Kovač nisu radili zajedno kako je to Kovač želio.
U lipnju 2012. godine nadao se ulozi prvog trenera RB Salzburga, gdje je prethodno bio pomoćnik, međutim tada je za sportskog direktora stigao Rangnick i doveo Nijemac Rogera Schmidta. Kovač je ubrzo napustio RB i u siječnju 2013. postao izbornik hrvatske U-21 reprezentacije. No, ostali su povezani i sad mu Rangnickov čovjek Mitchel daje šansu u Monacu.
Niko je karijeru gradio preko Vatrenih jer kao što je ga doveo Zdravko Mamić, uz operativnu izvedbu Romea Jozaka, tako su ga u listopadu iste godine instalirali za izbornika A vrste, po otkazu Igoru Štimcu. Ostao je "u sedlu" unatoč lošem nastupu nacionalne vrste u Brazilu na Svjetskom prvenstvu i narušenih odnosa s dijelom igrača, sve do rujna 2015. godine kad su mu "opalili vritnjak“, ružan i režiran. Kovač je po nekim pitanjima odbio poslušati Zdravka Mamića, ovaj ga se javno odrekao na televiziji, da bi prije utakmice u Norveškoj, a nakon 0:0 u Azerbajdžanu, čelnici HNS-a proširili glas kako će Kovač pasti ako izgubi. To je bila tema u čarteru od Bakua do Osla. što je stiglo i do onih novinara koji se nisu nalazili u tom avionu. Budući da su jačali signali kako ga se i pojedini igrači žele riješiti, "ražanj“ je u Skandinaviji bio pripremljen, a Ante Čačić već spakiran za nasljednika. Čekala se samo ta utakmica na Ullevaalu, koja je, nimalo začuđujuće, završila 2:0 za domaćina.
Kovač do zadnjega časa nije htio vjerovati da mu se sve to radi iza leđa i da je zaista to istina, pogotovo što je Hrvatska i dalje imala goleme šanse za plasman na EP. Kad su mu priopćili da je maknut, duboko pogođen "zalupio je vrata“ mnogima iz hrvatskog nogometa, izolirao se i od medija i, nikad nije javno dao svoj odgovor na sve to. Mamićeve nedavne rečenice kako bi ga na ramenima donio iz Njemačke do Zagreba, osim njegove najveće želje da se jednom ponovno smije šetati po tim lokacijama, može se tretirati kao pokajanje ili što je realnije spin u času kad treba ostaviti dojam da Dinamo želi dovesti najboljeg mogućeg trenera i zadovoljiti navijače. Jasno je da Kovač ne bi došao na Maksimir!
No, s koliko god gorčine primio HNS-ovo "otpusno pismo“, Niko ima goleme koristi od vođenja reprezentacija, i premda mu je na kraju "uklizao s leđa s obje noge“ Zdravko Mamić napravio je veliku stvar za njegovu karijeru. On ga je lansirao. S pozicije pomoćnika u RB Salzburgu kojeg ne žele za prvog trenera, jako je teško doći u Bundesligu, ali kao izborniku Vatrenih vrata se otvaraju. Eintracht ga je zvao dok je još radio u reprezentaciji, ponovio to kasnije, a vrlo dobri rezultati plasirali su ga u Bayern.
Gdje je mu je preporuka bila i igračka karijera u tom klubu. Koliko god mu izvršni šef Karl-Heinz Rummenigge nikad nije vjerovao, a pojedini stariji igrači poput Müllera i Boatenga "bušili“ ga gdje su stigli, i na neki način podsjetili na epizode koje je proživio u nacionalnoj vrsti. U Bayernu se mučio, s ponekim sretnim i radosnim fazama, jedino je u Frankfurtu uživao u svojem pedantnom radu i primjeni metoda koje forsira, kako je htio. Tamo nije imao problem sa "senatorima".
Francuska Ligue 1 i Monaco potpuno su novi izazov. Treba graditi ekipu i dizati rezultate, bit će zanimljivo pratiti kako će se snaći u miljeu koji nije germanski već mediteranski, hoće li ovladati svlačionicom i francuskom ligom. Mitchel je poznat po dovođenju mladih igrača, što Kovaču totalno odgovara. U tome će se naći jer on je trener koji nikome ne voli dati privilegije, ne priznaje zvijezde, jedino mu je mjerilo trenutačna forma, a rado nudi šansu talentiranim mladićima. Zato su se neki stariji i okrenuli protiv njega.
Danijela Subašića više nema tamo, budući da mu nisu produžili ugovor, iako je kazao da bi se radio vratio, makar i za pričuvnog vratara. Je li moguće da to Kovač riješi?