S Ivicom Šurjakom (67) otvorili smo veliki serijal sa sto najboljih hrvatskih nogometaša svih vremena. Nije to bio slučajan odabir, jer Ivica Šurjak pojam je igrača za sva vremena.
Prije gotovo 50 godina kao krilni igrač sjajno je igrao u oba pravca, što je i danas za mnoge igrače na toj poziciji, poglavito hrvatske, doslovno nepojmljivo. Šurjak je bio moćan i brz, individualac koji je uvijek bio podređen interesima momčadi. Ratnik i pobjednik! Avangarda u svjetskim razmjerima u svoje igračko vrijeme.
Zdravlje je prioritet
U dva je navrata Šurjak nakon igračke karijere obnašao dužnost sportskog direktora Hajduka, tako da u nogometu za njega nema nepoznanica kako na terenu, tako i na stadionskim uredima. Već dosta godina nije aktivan, ali pažljivo prati sve što se događa u nogometu, dakako najviše Hajduku.
- Dok koronavirus hara svijetom, zdravlje ljudi i igrača jedini je prioritet. Za sve sasvim sigurno ima vremena, jedino zdravlje ne može čekati - kazuje Šurjak otvarajući nogometne teme.
- Čitam da su njemački klubovi počeli s pripremama za nastavak sezone, planiraju to i ostali. Ne znam što bih rekao, osim da pod ovakvim uvjetima nogomet ne dolazi u obzir. Kad gledaš scene iz Italije, Španjolske, Francuske, Belgije, moraš se doista pitati kako uopće nogomet sada nekome pada na pamet.
Nogomet je veliki biznis, gubitci od TV prava broje se u milijardama eura. Eto glavnog motiva za forsiranje igranja utakmica?
- Sve je to meni jasno i znam da se mnogi klubovi u strahu od bankrota. Naravno da i meni nedostaje nogomet, jer sam po cijele dane doma i rado bih pogledao i tri utakmice dnevno. Međutim, ne može se nogomet svesti na TV prava. Znate li što su utakmice bez publike? Čista kazna za igrače. Igrao sam nekoliko takvih utakmica, znam o čemu pričam. Nogomet bez navijača i atmosfere nije sport kojeg poznajemo i o kojem pričamo. Trebalo bi se nešto pitati i igrače pa onda i navijače. Oni su presudni, a televizijska prava su samo posljedica.
Nažalost, ova je pandemija samo razotkrila ono što se već godinama znamo. Novac koji se vrti u nogometu poremetio je mnoge odnose.
- Je, otišlo se predaleko sa zaradama. Messi je veličanstven igrač, ali zašto mora zarađivati 100 milijuna eura godišnje? Da zarađuje 50 bio bi neizmjerno bogat, da zarađuje 10 bio bi i dalje neizmjerno bogat. Nemam nikakav problem sa zaradama igrača, prošao sam to u svoje vrijeme, jer sam potpisao jedan ugovor koji mi je uvelike riješio egzistenciju, ali ne može se to ni izbliza mjeriti s ovim današnjim novcem.
Preskupe ulaznice
Danas se ugovor od milijun eura godišnje smatra skromnim?
- Znate što je posljedica takvih plaća? Činjenica da jedna srednje imućna talijanska obitelj više ne može zajedno na utakmicu, jer to im je postalo preskupo. Svi u obitelji vole nogomet, ali samo ih dvoje ode na stadion. Poznajem takve obitelji i doista nije riječ o financijski slabostojećim ljudima. Jednostavno su ulaznice preskupe. Nastavi li se nogomet na takav način razvijati, uništit će sam sebe, jer milijuni navijača su ga učinili najpopularnijom sporednom stvari na svijetu i ako ga udaljiš od njih riskiraš da se jednom sve to uruši. Navijači su ti koji daju snagu nogometu, a ispada da su oni postali nebitni.
Svijet se urušio
U ovom trenutku najveća nogometna bitka praktično se vodi u uredima. Čelnici klubova s jedne, igrači s druge strane, a glavna tema je smanjenje plaća nogometaša?
- Svakom razumnom čovjeku je normalno da igrači i treneri u ovakvoj situaciji prihvate manje plaće. Ugovorom si imao zajamčen novac u normalnim okolnostima, a ovo danas ni izbliza nije normalno. Ako običan radnik mora na minimalac zbog više sile, onda je jasno da igrač nema pravo pomišljati da je sveta krava. Pratim te razgovore u Dinamu i shvaćam s kojih stajališta su igrači startali. Iza njih su dvije sjajne sezone, oni su igrama i pobjedama klubu izravno priskrbili desetke milijuna eura, svoje su plaće pošteno zaslužili. No, ovo je viša sila, treba sjesti za stol i dogovoriti se. Svijet se urušio preko noći, za to nije kriv ni Dinamo ni igrači, ali posljedice moraju zajednički snositi. Mislim da su i sami igrači već shvatili. S tim da bih ja uvijek pazio da oni s najmanjim plaćama ne budu stavljeni u isti razred s onima koji zarađuju puno više. To nikako nije ljudski...
Hajduk tek treba ući u pregovore s igračima?
- Uvjeren sam da neće biti većih problema, jer prošlo je dovoljno vremena da igrači shvate što se događa. I FIFA je dala takve smjernice. K tome, Hajdukovi igrači - za razliku od Dinamovih - svojim igrama klubu nisu priskrbili novce s kojim bi opravdali takve plaće. I da jesu ne bi smjeli praviti problem oko plaća, a kamoli ovako.
Držite li da su plaće nogometaša u Hajduku do sada bile prevelike?
- Ni tu nemam dilema - podvukao je Šurjak i potom nastavio...
- Dinamovi igrači opravdali su svoja primanja, Hajdukovi nisu. I ne samo zbog toga, nego i zbog činjenice da igraju u siromašnoj ligi, u siromašnoj državi... Svi bismo mi koji smo vodili klubove htjeli imati sjajnu momčad koja može do naslova prvaka pa trošimo više nego što bismo trebali. No, otišlo se i u Hajduku predaleko... - zaključio je velikan poljudskoga kluba.