LEGENDA IMA JEDINSTVENU PRILIKU Modrić i realovci su ga obožavali, donio im je jedan od najvećih uspjeha u povijesti, a veliki šef ga je onda otjerao

Nekoć je bio ‘maratonac’. Vezni igrač koji može puno trčati, solidne tehnike, ali neće zbog njega navijači pasti u trans. To su ‘sporedni glumci’, pratitelji velikih zvijezda. Njegov kućni odgoj, unutar skromne i radišne obitelji u sjevernjačkoj provinciji, ključni je temelj njegove osobnosti. Ona je na kušnji bila kada je kao igrač Rome skršio koljeno, a što je prije 4 desetljeća bilo razlogom upitnosti nastavka karijere. Njegova je majka, tužna zbog sina, u bolničkoj sobi u Rimu gledala svog utučenog Carla i kao prijekornim mu glasom naložila:

- Sinko, daj se pokreni. Nije nogomet sve u životu, uostalom, ozdraviti trebaš da meni i ocu pomogneš u radovima na zemlji.

Ancelotti se trpko nasmijao, i već je to bila reakcija koju je njegova majka priželjkivala. Reagirati! Vratio se nogometu i onda kada je prešao u Milan, kod Sacchija, postao je nemjerljivo bolji, uspješniji, osvajao je trofeje i, gle čuda, razgaljivao srca navijača na tribinama Meazze. Kad je Sacchijev Milan razbio Real Madrid sa 5:0, tada mladi Carletto postigao je fenomalan pogodak s distance! Bio je to svojevrsni pečat jednoj velikoj igračkoj karijeri, njemu, ali i svim sličnim igračima.

Kada je postao trenerom, a mentor mu je bio onaj koji ga je držao svojim najvažnijim čovjekom na terenu, Arrigo Sacchi, tada je Ancelotti pokazao da je naučio sve lekcije u životu, i sve lekcije života. Trenerska karijera je započela nezgodno, s nekoliko drugih mjesta koji su u Parmi i pogotovo Juventusu, tretirana gubicima. On, kojeg su u Juveu već pri dolasku navijači vrijeđali na najprizemniji način, morao je otići iz Torina u otužnoj atmosferi kao da je nekome nešto ukrao ili tko zna što ružno učinio. No, nije ustuknuo, a zašto i bi? Ukoliko postoji neka posebna persona u svjetskom nogometu o kojem ama baš nikad nitko nije rekao jednu krivu riječ ili mu osporio vrijednosti, ljudske i stručne, onda je to sigurno Carlo Ancelotti...

REUTERS/Michaela Rehle / REUTERS

Izgubljeno povjerenje

Sve svoje profesionalne frustracije počeo je rješavati upravo protiv Juventusa, 2003. Tada je s Milanom osvojio Ligu prvaka na Old Traffordu porazivši Lippijevu momčad nakon jedanaesteraca. Od tog finala je počeo živjeti kao trofejni trener, jedna od garancija za naslove i posebno za LP. Doduše, svijet i život nisu crno bijeli film, pa mu se opet dogodila rezultatska kalvarija za anale. U finalu LP Milan - Liverpool u Istanbulu 2005. vodio je nakon 45 minuta 3:0 da bi na kraju izgubio.

Svaku svoju priču i doživljaj iste Carletto, kako mu tepaju svi koji ga upoznaju, ispričao je u svojim knjigama. Jedna od njih je tretirala njegove razgovore s prijateljem psihologom, koji mu je pomogao u jednom delikatnom trenutnu karijere. Čvrstina i vjera u sebe danas je njegov zaštitni znak. Iskazao ju je i u privatnom životu, kada je odlučio zaključiti brak s prvom suprugom. Danas je opet sretno oženjen s jednom Kanađankom.

Carlo Ancelotti je u Bayern stigao nakon Real Madrida. Htio je ostati na Bernabeuu, jer je još davno prije dolaska, još dok je bio trenerom Milana, govorio da mu je Real vrh i san. Dočekao je ostvarenje istog, i unatoč osvajanju Decime, odličnom nogometu, velikom respektu i privrženosti koju su mu iskazivali igrači i mediji, Ancelotti je izgubio povjerenje predsjednika Florentina Pereza. Upravo ga je ovaj godinama vabio u Madrid i onda kada je došao i pokazao se gospodinom od glave do pete te TOP trenerom, Perez je shvatio da njime ne može manipulirati.

Napadi preko medija

Ancelotti jest fin i dobar, ali to ne znači da će se pokoriti pritiscima oko izbora igrača, ‘napucima’ iz ureda i miješanju u svoj posao. Perez to nije mogao podnijeti i učinio je sve, a o čemu istina i ovih dana izlazi na vidjelo (preko ‘svojih’ medija je osporavao treneru kredibilitet i plasirao informacije koje nisu odgovarale igračima), da mu oteža situaciju. Naposljetku je Ancelloti shvatio da će morati otići 2015.

Nije se znalo kome je više žao, njemu ili igračima, koji su ga, na čelu s Cristianom Ronaldom i Lukom Modrićem, obožavali. Ako je pak postojao jedan igrač koji mu je bio najdraži, Ancelotti je teško skrivao da je to upravo hrvatski ‘Pirlo’. Čak kad bi ih uspoređivao, Carletto bi išao korak dalje od kurtoazije.

Drukčiji pristup

- Veliki su igrači obojica, a Luka je dinamičniji.

U srijedu će na Allianz Areni, tri godine kasnije, Ancelotti biti na ‘pogrešnoj’ klupi. Ili možda onoj ispravnoj. Za malo vremena je u Münchenu osvojio sve simpatije. Kako je ‘umirio’ prznicu Riberiya prilikom izmjene protiv Borussije Dortmund, pokazuje svu razliku iskustva, pristupa i osobnosti između Ancelottija i Zidanea.

REUTERS

Kad je James ljutito reagirao na zamjenu Zidane se pravio da ne vidi i ne čuje. Ancelotti je pak ‘poslušao’ nezadovoljstvo Riberyja, a onda ga je pred cijelim stadionom zagrlio i poljubio, natjeravši i tog nervoznog Francuza da se nasmije. I problem je riješen. Ribery će u srijedu i zbog Carletta, kao i svi suigrači, juriti do iznemoglosti.

Hoće li to biti dovoljno za pobjedu nad njegovom ‘svježom povijesnošću‘? Sve će se vidjeti na terenu, no Ancelotti, kako god završilo, ostaje nogometna legenda i posebnost te pobjednik izvan terena. Kako ga je njegova majka, uz oca, učila...