U jednoj fazi briljantne karijere Marija Mandžukića uvriježilo se u široj javnosti jedno razmišljanje. Ratnik! Što je naravno odgovaralo njegovu borbenom duhu i simbolici da nema predaje do posljednjeg trenutka. Taj voljni faktor, međutim, mnogima je zasjenio doživljaje tehničke kvalitete Super Marija. One su kroz prepoznavanje tijekova igre, kvalitetnih rješenja i kakvoće pasa, niz lucidnih poentiranja, odavale kako Mandžukić nije samo veliki borac...
Kad danas ističemo briljantnost nogometa Luke Modrića, fenomena znanja i moći, ili (napokon!?) većina slavi nogometni vic i tehničku kvalitetu Petkovića, i druge pojedince razigranog vatrenog kolektiva, većinski se priča o Marcelu Brozoviću fokusira na njegovu fantastičnu izdržljivost. Istina je, jer to meritorna testiranja potvrđuju, Brozović kao i svojevremeno Mandžukić, može trčati od početka do kraja utakmice (produžetaka) s gotovo istim “pikovima” gornjih brzinskih razina. Velikim dijelom je to razlog što je šestica Intera u rasponu od četiri dana odigrao dvije senzacionalne utakmice najviše nivoa. Biti među najboljim akterima finala Lige prvaka i onda se brzinski priključiti reprezentaciji te odigrati opet vrhunsku utakmicu u polufinalu Lige nacija, to je odraz top playera.
Brozović je u finiš sezone ušao prilično svjež. Ovu kompliciranu mu sezonu obilježili su problemi s mišićem. Prije Mundijala u Kataru propustio je devet utakmica (40 dana pauze) zbog ozljede bedrenog mišića koju je zaradio u dresu Hrvatske u Beču 25. rujna. Učinio je sve da sanira tu rupturu i stigne se pripremiti za SP. U Kataru je do polufinala bio u ritmu, ali već protiv Argentine morao je van jer se mišić pobunio (zamor). Nije igrao za treće mjesto s Marokom, ali problemi su se pogoršali u klubu, jer je došlo do rupture lista. Opet je morao preskočiti osam utakmica (32 dana pauze) i to je bio temelj na kojem su mu u Interu zamjerili kako ga oni plaćaju a “lomi” se u reprezentaciji. Kao što su nekoć to zamjerali Modriću u Realu...
No, kada se lomila sezona, Simone Inzaghi je naposljetku opet tipovao na njega. Kad je u formi Brozović nema pandana, koliko god su solidno njegovo odsustvo pokrivali Calhanoglu i Mhitarjan. Bio je važan akter pobjede u finalu Kupa s Fiorentinom (asistencija) i četvrtfinala LP s Benficom, dao i značajan doprinos prolasku protiv Milana u polufinalu. No, kad je bilo najteže, protiv Guardiolinog Cityja, Brozović je odigrao sjajno finale...
Fenomen izdržljivosti, koji je lani unutar deset dana i četiri utakmice ove Lige nacija odigrao svih (!) 360 minuta, ponovio se u tom kontekstu i sada u Rotterdamu. No, Brozović je tehnički-taktički briljirao na De Kuipu. On je igrač koji je u prvom poluvremenu, kada su Modrić i Kovačić bili ispod svojih razina, držao veznu liniju “na okupu” i omogućio im da se kroz protok vremena podignu u trci i učinku. On je do 120. minute kontinuirano bio rješenje svakom igraču koji je u posjedu lopte, i kada je kritičan presing suparnika. On je imao rješenje svaki put kad bi dobio loptu, bez stresa. Brojke ukazuju na tu kompletnu priču, u kontinuitetu.
Čak 94 % točnih dodavanja, 4 od 5 uspješnih dijagonala, 8 od 10 osvojenih duela na podu, 3 od 3 u skoku, 5 oduzetih lopti. Uz to stalno priključivanje u završnicu, a kada se Modrić razigrao u drugom dijelu i produžetku kako samo on zna, Brozović je izigravao s njim (i uz doprinos Kovačića) nizozemski pokušaj presinga, djelovalo je kao da haklaju veliki dečki protiv malih na kvartovskom betonu...
Marcelo Brozović odigrao je fantastičnu utakmicu i bio je korektor vezne linije i momčadskog izdanja od prve do 120 minute. Čak se stizao duriti na suca i ponekog suigrača, ali to je bila samo potvrda da je u izdanju Epic Broza. Izdanje šestice koju malo tko može igrati na toj razini i u svjetskim okvirima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....