Zlatko Dalić i reprezentacija za prolaz dalje primarno moraju dobiti palac gore. Ući u društvo najboljih osam itekako vrijedi, ali "vatreni" tamo, u petak, 22. studenoga, u 12 sati, u sjedištu Uefe u Nyonu, gdje ih čeka netko od Francuske, Njemačke ili Španjolske, ne smiju biti samo ukras u plesu novih kuglica. Prolazak skupine s Portugalom, Škotskom i Poljskom, uza sve laude, naime, nosi sa sobom i pitanje nečeg drugog - što smo dobili, a što smo pritom izgubili...

Odnosno, nakon Eura, a uoči završnice Lige nacija, a bitnije i početka kvalifikacija za panamerički Mundijal, jesmo li dobili odgovore na otvorena pitanja, kao i konačnu ideju s kojom krećemo prema naprijed? Hrvatska je u šest utakmica, u konkurenciji Portugala, Škotske i Poljske završila druga, tražeći svoj prolaz u posljednjim kolima, izborivši na koncu dvije pobjede, dva remija i dva poraza, uz razliku pogodaka 8-8.

Je li to dobro? Jest, za plasman u četvrtfinale, no s druge strane, postoji "to do" lista, s kojom se izbornik Zlatko Dalić sa suradnicima mora pozabaviti. Plasman sam za sebe je sjajan, ali...

Pitanje igre

Zlatko Dalić je ponukan tekstovima, zahtjevima navijača, ali i profilom igrača odlučio u ovome ciklusu optirati za sustav s tri braniča, koji je načelno funkcionirao. Šutalo se "vratio", Ćaleta-Car se rehabilitirao, a Gvardiol se potvrdio. Barem u osnovi, jer bilo je iskakanja, ozljeda, manjka povjerenja.

TOM DUBRAVEC Cropix

Kako god, Hrvatska je nakon Eura odlučila zaigrati u sustavu 3-5-2, s modifikacijama koje su dobro prihvaćene. No, činjenica da je primila u prosjeku 1,5 pogodak po utakmici daje naslutiti da ima još posla za stručni stožer. Posebno su pod dojmom ostali golovi koje reprezentacija sada već u kontinuitetu prima u posljednjim dijelovima utakmice.

Razgovarajući s određenim autoritetima, poput Slavena Bilića, lako ćemo doznati kako nametanje novog sustava igre kroz reprezentaciju nimalo nije lako, no, opet, probni baloni daju naslutiti da bi se do proljeća novi sustav mogao dodatno "uhvatiti". A imati dva sustava igre, odnosno plan A i plan B, dobar su zalog budućnosti i taktičke versatilnosti.

Reći će, recimo, i Bilić kako se vidio nedostatak upravo druge formacije u posljednjim minutama utakmice s Italijom, kada je Dalić na teren poslao nominalno pet braniča, ali oni su samo zauzeli svoje pozicije, bez jasne vizije igre. Sada, s pogledom prema naprijed, stvar bi trebala sve više "štimati".

Pitanje kadra

Reći će neki trenerski velikani da nije baš tako lako u reprezentaciji kroz nekoliko mini ciklusa dobiti tri, četiri igrača, a Dalić ih je dobio najmanje toliko.

Luka Sučić potvrdio se kao član na pragu udarne jedanaestorice, Ćaleta-Car kroz mala vrata preuzeo je spremno ulogu startera, Baturina i Petar Sučić nameću se kao važne karike novog "vatrenog" lanca, Dalić pokazuje da očito vjeruje Matanoviću, a svoju priliku odlično je kao back-up opcija iskoristio i Kristijan Jakić, dok je i Kotarski praktički iskoračio u domenu drugog vratara. U niti pet mjeseci nakon Eura, takav fond novih igrača doista nije malen. Ujedno, Dalić je do proljeća doznao da Perišić ipak nije rješenje za desnu stranu u formaciji s tri braniča, ali se zato Jakić pokazao kao vrlo solidna alternacija. Dodajte tome da će konkurencija do proljeća biti osnažena i s nekoliko bisera iz Olićeve radionice, i odjednom Botove riječi o bolnoj budućnosti hrvatske reprezentacije ne djeluju previše realno.

VOJKO BASIC Cropix

Pitanje rezultata

Cilj je ostvaren, četvrtfinale Lige nacija je u džepu, a i to daje do znanja kako Hrvatska zna i može. No, utakmice s Poljskom, pa i Škotskom, otvaraju pitanje propusnosti i nastavak problema držanja pozitivnog rezultata u posljednjim trenucima utakmice. Tu se radi i o koncentraciji, i zove na daljnji rad.