Zlatko Dalić na De Kuipu pomiče letvicu u novu visinu, u trećem polufinalu s Vatrenima imat će rekordnu 73. utakmicu na klupi nacionalne vrste, ostaviti ispod crte pokojnog i jedinstvenog Ćiru Blaževića te ispisati povijest što god se dogodi na terenu. Kako je sklopio ugovor s HNS-om do Svjetskog prvenstva 2026. godine, već je bacio udicu prema stotki, Dalić ne pita za granice. Službeni skor govori o 39 pobjeda, 15 remija i 18 poraza. Međutim, četiri neodlučena rezultata i prolazi na jedanaesterce na SP-ima bili su najveći trijumfi.
Nakon što je u listopadu 2017. došao u hektičnoj ozračju koje je prerastalo u posvemašnji defetizam, kad su komunalci već bili na grobu ambicija, da bi sve okrenuo matiravši Ševčenkovu Ukrajinu u Kijevu 2:0, a posebice od 2018. godine i Svjetskog prvenstva u Rusiji jedan je od najpopularnijih i najistaknutijih kreatora zlatne ere hrvatskog nogometa koja može specifičnu krunu dobiti trofejom u Nizozemskoj. Liga nacija nije rang SP-a, ali pehar i zlato jedino su za čime Hrvatska još čezne...
Dalić je pobjednik i ništa drugo ne može biti, kad jednom ode pamtit će ga se po ponosu i sjaju blistavih trenutaka mundijala, kao proroka i korifeja, kao čovjeka pod kojim smo se nauživali dobrih dana, međutim najviše postolje je uspon na Olimp, trijumfom u Beneluksu u punini bi postao Zlatko Veličanstveni.
Njegove izjave nisu bombastične, uvijek ima šleper komplimenta za suparnike, ponekad ostavlja dojam čovjeka koji se toliko divi rivalu kao da ga se i pribojava, no upravo kad je tako Hrvatska je najjača. Volimo izazivati da se ponovi taj scenarij, iako neće biti lako.
U pet i pol godina ima srebro i broncu sa svjetskih prvenstava, apsolvirao je vrhunski tri kvalifikacijska ciklusa, a na najboljem je putu i u četvrtom, ovjenčan je slavom, no Liga nacija bila mu je “Ahilova peta”, nema zahtjevnijih skupina nego što su dosad bile u njoj kad je samo prvi išao dalje, ali u trećem pokušaju ovladao je i s njom.
Ćirina karma
Život čine uspjesi i krize, njegove nisu bile lake jer nakon pet poraza u LN tijekom 2020. godine padalo je povjerenje u stručne procjene koje donosi i jačala kritika. Kulminiralo je tijekom 2021. i Europskog prvenstva kad je po vlastitom priznanju bio na rubu da digne ruke od svega, no nitko kao Dalić i malo tko kao Hrvatska dižu se iz pepela do zvijezda. Od jeseni iste godine sve je kao najljepša melodija, osim jednog poraza od Austrije u Osijeku 0:3 i zvižduka gledatelja koji su ga “uboli u srce”, Vatreni su impresionirali. Premda će nam poraz od Argentine uvijek nanositi bol... Uoči Lige nacija ostao je bez oca, pred završnicu preminula mu je i majka, kob koja mu je obilježila život.
Nizozemska može biti točka na dionicu iz bajke, ali ne dogodi li se opet će se pisati kako su Vatreni bili sudionici elitnog skupa. Na završnim turnirima Hrvatska je pod njim odigrala 18 utakmica, a mnoge od njih, tako i polufinala s Engleskom i Argentinom, pokazale su koliko je bitno da i izbornik i momčad budu u inspirativnom izdanju.
Dalić je dao vjeru igračima, predao ključeve Luki Modriću i senatorima koji su šampionski karakter iz klubova prenijeli na reprezentaciju
Osim najvećih rezultata i fascinantne konstante u fantastičnim dometima, Dalićevo doba obilježila je Ćirina karma. Ako je glava Igora Cvitanovića koju je 1998. skinuo Trener svih trenera vrijedila broncu, ukoliko je glava Nikole Kalinića 2018. bila dostojna srebra, a Ante Rebića bronce u Kataru, koliko vrijedi glava Marka Livaje? Je li napadač Hajduka kalibar za zlato ili tek za četvrto mjesto? Hrvati dosad nisu mogli do velikog rezultata ako nekoga ne polože na žrtvenik. Modaliteti su se mijenjali, Cvitanović je izbačen na pripremama, Kalinića je Dalić poslao kući s Prvenstva, Rebića je prekrižio tijekom kvalifikacija i dobio idilu do Dohe i u njoj, a Livaja je sam, kako je rekao, dao skalp za dobrobit reprezentacije. Je li to sudbinska igra i pozitivna najava za Rotterdam?
Iza izbornika-rekordera stoje medalje, pobjede, plasmani, brojke za naklon, ali njegova era je i mnogo više od toga. To je hrvatski nogometni preporod, konačno sazrijevanje svijesti o vlastitoj moći, talentu i klasi. Vatreni su od ekipe koja je imala mentalitet gubitnika i kompleks male nacije čiji je limit da može šarmirati, ali ne i otići do kraja, postali prvaci. Entitetu koji je u knap susretima gotovo uvijek biti poražen kao s Australijom, Turskom. Španjolskom, Portugalom... na nizu prvenstava, potrgao je psihološke okove.
Dalić je dao vjeru igračima, predao ključeve Luki Modriću i senatorima koji su šampionski karakter iz klubova prenijeli na reprezentaciju što je savršeno artikulirao Vedran Ćorluka točno prije godinu dana poručivši: “Luka Modrić na Svjetsko prvenstvo ne ide kako bi prošao skupinu. Njega to ne zanima”. To je prijelomnica stanja svijesti Vatrenih, to ih diže iznad prosjeka, priznaju samo izvrsnost i vrhunske domete, nikakve mediokritetske retorike kamoli luzerske alibije... Modrić, Perišić, Kovačić...”u stožeru Ćorluka, Mandžukić, Olić i kao šef Dalić koji ih je posložio da bi i njega nekad podignuli, izgradili su samopouzdanje koje je u Kataru značilo broncu, a na nekim drugim turnirima bi u okolnostima kakve su bile ispali u skupini. Kad si junak i sreće te poprati...
Uspješni redizajn
Uspje li se takav narativ održati i kad jednom Modrić neće igrati, a “ples” povedu” mladi lavovi, tada će tranzicija biti manje bolna. Dalić je uvelike uspješno redizajnirao ekipu, ali prava smjena generacija dogodit će se nakon što Modrić kaže “zbogom”.
Izbornik se grizao i govorio o vlastitom porazu nakon što je uručio kartu u jednom smjeru Nikoli Kaliniću na sjeveru Rusije, žalio za Antom Rebićem kojeg je tretirao poput sina, zatekla ga je dimenzija incidenta Marka Livaje, zvao je čak i njegovu suprugu Iris da ga nagovori na ostanak s momčadi, ali izgleda da kod nas Hrvata bez katarze i mobilizacije nema velikih pothvata. Jedino uoči Eura 2021. nije bilo nikoga na “oltaru” i samo tada nije bilo dobro. Što će sada kazati Nizozemska?
Vratio se kao osvajač ili ne, o Dalićevim će se mastodontskim djelima pisati nove knjige i snimati filmovi, svrstao se u red najvećih trenera koje smo imali, a njega će i nakon 74. utakmice čekati golem posao - sačuvati ili obnoviti mostove zajedništva Hrvata oko Vatrenih te na Euru 2024. pokušati izgraditi toranj prvaka i na kontinentalnoj smotri.