Kad je neslavno zaključen nastup na Euru, većinski se u Hrvatskoj prizivalo određene promjene u reprezentaciji. Osvježenje redova mlađim snagama, drugačija opcija taktičkog pristupa, smanjivanje faza dekoncentracije i primanja zgoditaka u finišu utakmica te slični “detalji”. Pritom se u općem konsenzusu navodilo kako Liga nacija i šest utakmica faze u grupi treba biti iskorišteno upravo za navedene promjene i traženje novih rješenja...
Logično je da Hrvatska treba voditi računa i o rezultatu. Ne samo zato što je u Ligi nacija važan zbog rejtinga (ždrijeba) i općeg ugleda reprezentacije, nego i zbog činjenice da u Hrvatskoj atmosfera oko Vatrenih bitno ovisi o rezultatu. Svi su deklarativno za testove i provjere, ali i za rezultat. Što često ne ide u istoj liniji. Svi su za mlade i mlađe, svježije, ali opet, mnogo se crno-bijelih dojmova može osjetiti u javnosti kad su ti igrači u pitanju. Jedan dan su ništa, drugi dan su top, dakako, prvenstveno ovisno o rezultatu...
U Škotskoj je Hrvatska izgubila utakmicu sa suparnikom kojeg je prije mjesec dana, sretno i spretno, pobijedila u Maksimiru. Tada je vatrena vrsta djelovala manje uvjerljivo nego u ovoj utakmici. U četiri nastupa prije glasgowskog Dalić je odabrao opciju s tri braniča, uz verziju 3-4-2-1 i 3-5-2. Profil u kadru je nametao taj pristup kao logičan, a uz to bilo je i logično da napokon Hrvatska ima kakvu takvu verziju Plana A i alternativni Plan B.
Određeni propusti
Dvije pobjede i remi značili su i dobar rezultat, kojim je osiguran nužan rejting za ždrijeb kvalifikacija. Uz to, vidjeli smo dobre faze te igre s tri braniča, kao što smo spoznali da ima i određenih propusta koji se trebaju otklanjati. Uza sve to, reprezentacija je osvježena mlađim snagama te su svoj status A reprezentativca počeli snažiti dva Sučića, Baturina, Matanović, a vidimo i iskorak Kotarskog. Nije to mali broj mladih kadrova, pogotovo u kontekstu širine (odnosu suženosti) domaće baze. Uzmemo li još u obzir da je donedavno vrlo osporavani Duje Ćaleta-Car iskazao vidan napredak u povratku selekciji, možemo konstatirati da nam je jesen u Ligi nacija donijela novu energiju.
U Škotskoj je Dalić odlučio igrati 4-2-3-1. Problemi sa stoperima (ozljede Erlića, neigranje Pongračića, doziranje Sose i premještaj Gvardiola na bok), manjak u špici (Budimir kartoni, Petković ozljeda), doprinijeli su uvjerenju kako se Škotima logičnije suprotstaviti s tim sustavom “linije četiri”. Normalna situacija na terenu, do 43. minute, ukazivala je da je takav pristup, uz određeni limit napadačke jalovosti, bio dobar izbor. Hrvatska je dominirala jer su vezni-znalci kvalitetno kontrolirali posjed, gradili igru kroz pas i potpuno otupili oštricu napada, agresivnosti domaćina. Pritom je Hrvatska solidno odrađivala visoki pritisak.
Kad je sudac prestrogo, čak i nelogično kriteriju (prema Škotima) s dva žuta kartona kaznio Petra Sučića (bio je nesmotren), utakmica je ušla u fazu izvanredne situacije. I očekivano je da će domaćin pritisnuti, a Hrvatska se prilagođavati novonastalom inferiornom odnosu. U toj fazi, dojam je, izbornik je možda trebao ubaciti jednog stasitog napadača (Matanović), koji može lakše donijeti dubinu i čuvati loptu te tako olakšati izlaz momčadi iz pritiska. Za to je trebalo žrtvovati jednog od ofenzivnih veznih (Baturina ili L. Sučić). Dalić je imao druge ideje, pa je ubacio Perišića i Marija Pašalića, a njegov potez bi vjerojatno mnogi drugačije vrednovali da je ofenzivni veznjak Atalante, nakon sjajnog Modrićevog dodavanja, sam pred Gordonom, pogodio mrežu.
Poremećena formacija
Ozljeda je Jakića potom iznova poremetila formaciju, pa je ušao Pjaca, a Perišić se “povukao” po boku. Istina je da su Vatreni u finišu utakmice djelovali opet dominantniji u polju, ali su Škoti postigli gol. I tu također primjećujemo određenu jalovu reakciju na kontinuitet problema koje je Doak stvarao Gvardiolu. Našem braniču, kad igra beka, prilično je teško sa suparnicima nižeg težišta i brzine, što na njegovu visinu i stoperski “korak” djeluje i logično. Trebalo se već prije upozoriti i stopera (Ćaleta-Car) i veznjaka na toj strani (Baturina) da se treba pomoći Gvardiolu u dupliranju...
Ishod utakmice ne može sada sve pozitivne strane zasjeniti, kao što ni pobjede ne bi trebalo glorificirati i zanemariti propuste. Ono što bi bilo logično zamjeriti izborniku bio bi slučaj da se propusti ponavljaju, da se igrači ne trude maksimalno ili da netko igra (i ponaša se) po svojem. Pristup Vatrenih je dobar, kao i energija koju odaju. Ono što izbornik mora poboljšati to je reakcija u finišu. Bilo je logičnije u finišu zgusnuti blok i prvenstveno paziti da se ne primi gol, nego juriti u napad po pobjedonosni pogodak. Više nije slučajno da se ponavlja primanje gola u finišu, te možda više nije stvar samo fokusa, nego i taktičkog usmjerenja s klupe u tim “kasnim minutama”.
Prije Portugala, s kojim je počela pozitivna jesen redizajna Hrvatske, treba imati na umu da se dosta toga uradilo, ali da kao i uvijek u nogometu ništa nije za stalno. Ni plus, ni minus. Svaka je utakmica nova priča, detalji koji odlučuju. U svakom slučaju, ova Hrvatska u fazi (do)gradnje zaslužuje povjerenje, uz napomenu da u nogometu postoje i suparnici, te se i njih nešto pita...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....