Zlatko Dalić ovih je dana na originalan način ugasio sedam svjećica na izborničkoj rođendanskoj torti: premda je tri svjetske medalje s "vatrenima" iskovao forsirajući 4-2-3-1 sustav, ili neku od njegovih varijacija, na Svjetsko prvenstvo 2026. namjerava otputovati s osvježenom nogometnom filozofijom i 3-5-2 formacijom. Malo taktičkog botoksa nakon tolikih godina na klupi izborniku neće biti naodmet, a neće škoditi niti vremešnom kapetanu nacionalne momčadi, koji je u 40. godini i dalje njezin najbolji čovjek na terenu.

Veći broj igrača u završnici

A kakve je to unutarnje borbe vodio izbornik dok je gruntao o taktičkom zaokretu, i zašto se uopće našao pred izazovom mijenjati formulu koja je od 2018. do danas donosila uspjehe? Odgovor je zapravo lakši od očekivanog, na stratešku korekciju Dalića su primorale ozljede dvojice dežurnih desnih bekova. Vrativši se iz šampionskog Leverkusena u matični Bayern, Josip Stanišić ljetos je "sredio" koljeno i izletio iz kadra na godinu dana. Na sporednom kolosijeku zatekao je otprije parkiranog imenjaka Juranovića.

Možda bi se izbornik ukopao na istom taktičkom mjestu da je Niko Sigur u međuvremenu iskočio iz rutine, ali mladić je u Hajduku sve više igrao na poziciji defenzivnog veznog, i na kraju balade još je izabrao Kanadu ispred Hrvatske. Dalić više nije imao razloga oklijevati. Tako su u trećem mobilizacijskom ciklusu u rujnu iz naftalina nogometnih PTSP-ovaca podignuti već pomalo zaboravljeni ili otpisani Kristijan Jakić i Marko Pjaca. Prvi je odigrao solidnu utakmicu u Lisabonu (1-2 protiv Portugala), a drugi nekoliko dana kasnije više nego pristojnu predstavu u Osijeku (1-0 protiv Poljske). Generalni dojam? Momčad je živnula u novom rasporedu.

Rješenje 3-5-2 u slučaju Gvardiola moglo bi se pokazati kao sretan kompromis

DAMIR KRAJAC Cropix

Dok se kronično mučio s kandidatima za desnu stranu obrane, izbornika je istodobno počelo žuljati pitanje - kamo s Joškom Gvardiolom na lijevoj strani? Otkako ga je kao tinejdžera uveo u program reprezentacije, Dalić je Gvardiola vidio na mjestu beka s izrazitim ofenzivnim sklonostima, ali kasnije ga je isprobavao u konzervativnijoj ulozi, na stoperskoj poziciji. Rješenje 3-5-2 u slučaju Joška Gvardiola moglo bi se na koncu pokazati kao sretan kompromis. U novoj podjeli on na papiru i dalje ostaje obrambeni igrač, ali sa slobodom da u "overlapu" s Bornom Sosom (ili Ivanom Perišićem, ili Markom Pjacom...) uđe u završnu trećinu terena i režira nered pred protivničkim golom. Ne treba se samo tako odreći golgeterskog potencijala nogometaša koji je u 53 nastupa za Manchester City postigao već šest golova.

Birajući igru s tri tehnički potkovana stopera, koji se ne boje osvajati teren s loptom u nogama, Dalić je raširio lepezu napadačkih opcija i napunio teren sa šestoricom ili sedmoricom igrača koji redovito ulaze u završnicu akcija. Poljacima je na Opus Areni takva taktička zamisao potpuno pokvarila kompas, i osim onog rijetkog pokušaja Roberta Lewandowskog, oni su ostatak utakmice proveli sklupčani u kutu ringa. Nakon što se depresivna vratila s Eura, nacionalna momčad ponovno je djelovala poletno i moćno. Ako biste joj u svijetu klupskog nogometa tražili parnjaka, bila bi vrlo slična Interu.

Najpopularnija metoda

Tamo, među "nerazzurrima", Simone Inzaghi već je treću godinu zaredom siguran da želi igrati u 3-5-2 sustavu, jer uz ispravan "casting", takva formacija trenera nagrađuje boljom ravnotežom između obrambene i napadačke igre. Zabavnim spletom okolnosti, Inter je procvao dok je tamo "wing backa" igrao Ivan Perišić, a iz pozadine orkestrom upravljao Marcelo Brozović, ali momčad je nastavila cvjetati i kada su njihove uloge preuzeli Federico Dimarco na lijevom beku/boku, odnosno Hakan Çalhanoğlu na mjestu šestice.

Na teoretskoj razini, treneri danas prepoznaju tri kvalitete 3-5-2 sustava. Prva je "flat" varijanta, prednost da u teškim trenucima momčad parkira petoricu (trojicu stopera i dvojicu bekova) u kazneni prostor, pa taj bedem dodatno utvrdi uz pomoć veznih igrača. Druge dvije prednosti ogledaju se u trokutima, bilo obrambenim ili napadačkim, jer trokuti su najpopularnija nogometna metoda za izlazak iz teških rebusa na terenu. Umjesto zaključka, Dalić je kritičnu sedmu godinu braka s reprezentacijom preživio uz manje emotivne lomove. Na mjestu na kojem se većina njegovih kolega obično zasiti posla i izabere "sabbatical", Dalić se pojavljuje fleksibilan i spreman za osvježenja. S ovakvim rosterom, u zagrijavanju za kvalifikacijsku kampanju SP-a, to zvuči obećavajuće...