Od starta vatrene povijesti vezni igrači bili su forte hrvatske selekcije. U 1990-ima, kada su sredinu držali Boban - Prosinečki - Asanović, nerijetko se raspravljalo o tome mogu li tri “umjetnika” biti dovoljna moć da se Hrvatska fokusira na jače ambicije.
Nogomet devedesetih godina prošlog stoljeća još nije bio baš toliko posvećen fizičkom faktoru (presing, agresija...), ali je aktualiziranje tog vatrenog pitanja dalo naslutiti da se stvari mijenjaju.
Miroslav Blažević - Ćiro bio je uporan u odabiru trojke znalaca, za što je bilo ključno da se Boban spustio na šesticu te tako olakšao Asanoviću i Prosinečkom, koji su bili skloniji ofenzivi, da funkcioniraju unutar 3-5-2 sustava. Povremeno bi Blažević mijenjao te postavke izborom tzv. radnog veznog, kao primjerice u Francuskoj 1998, kada je umjesto Prosinečkog u sredini terena postavio Soldu ili Jurčića.
Slabosti u Njemačkoj
Blaževićeva ideja bila je temeljno okrenuta “igri”, odnosno posjedu i kombinatorici kao alatima gradnje napada. Kad je Bokšić bio u postavi, bilo je okomitije igre, kad je uz Šukera bio Vlaović ili netko drugi, logično se djelovalo kroz razigravanja.
U Austriji 2008. Slaven Bilić je u veznoj liniji imao uz “radnog” Niku Kovača tri španera, Modrića, Rakitića i Kranjčara. Hrvatska je i taj turnir odigrala u velikom stilu i nažalost nije došla do završnice zbog nes(p)retne epizode s “krečom” i Turcima...
U Rusiji 2018., Zlatko Dalić je do finala stigao uz Brozovića, Modrića i Rakitića, kojima su alternative bili Kovačić i Badelj. I tu, dakle, tehnička vještina, odgovornost i ideja kao temelj razigranosti Hrvatske, koja se pokazala važnom i u Kataru (2022.) uz trio Brozović - Kovačić - Modrić...
Spomenuta trojka bila je u redateljskoj liniji na nedavnom Europskom prvenstvu u Njemačkoj i pokazala je određene slabosti koje su upućivale na tranzicijsku fazu. Brozovićeva zlatna (materijalno) era u Saudijskoj Arabiji limitirala je njegove motivacije i natjecateljski ritam. U Njemačku je stigao s velikom željom, ali objektivno nespreman za razine na kojima je prije Saudi Pro lige bio standardan i rutiniran.
Nije Brozovićeva forma bila temeljni problem, skupilo se više toga u limitiranju vatrene ambicije, ali je po pitanju veznog reda svakako bio hendikep i za Kovačića i Modrića što je tako važna šestica posustala. Uključenje Majera, nominalno kao krilo, a u stvari kao četvrtog veznog, nije baš puno pomoglo.
Osiguranje kontrole lopte
U jesenjem novom ciklusu izbornik Dalić je, uz promjenu sustava igre, definirao standardnost tandema Modrić - Kovačić. Pritom je u četiri utakmice Lige nacija rotirao vezne ovisno o taktičkom pristupu. U Lisabonu su igrali uz Kovačića i Modrića dva ofenzivna vezna, Baturina i Mario Pašalić (jedan napadač, Kramarić), u nastavku su ušli Petar i Luka Sučić.
Djelovalo je u igri vrlo solidno. U drugoj utakmici s Poljacima u Osijeku Dalić je htio dva napadača (Petković, Matanović) pa je standardnom tandemu pridodao Petra Sučića. U nastavku su ušli Mario Pašalić i Luka Sučić. Protiv Škota je u izostanku Kovačića Dalić pridodao Modriću Marija Pašalića. Ispred njih Kramarić i Luka Sučić (napadač Matanović). Tu se već osjetilo određen grč u sredini terena, gdje su u nastavku prostor dobili Baturina i P. Sučić.
U Poljskoj je vezni red bez Kovačića ponudio tandem Modrić - P. Sučić kao srednji, te Kramarić i Baturina ispred kao ofenzivni vezni. U prvom dijelu je to djelovalo jako dobro i razigrano prema naprijed, ali u defenzivnom dijelu vezni red je dodatno otežao dan propusnoj posljednjoj liniji...
Koje su temeljne postavke za Škotsku odnosno finiš grupne faze Lige nacija? Povratkom Kovačića svakako se standardizira tandem s Modrićem. Tko će biti dio sredine, ovisi i o taktičkoj odluci te pristupu. U opreznijoj varijanti logičan bi bio izbor još dva vezna igrača, svejedno da li u formaciji s četiri ili tri braniča. Četiri vezna u rasporedu 2-2 ili 3-1 (ovisi i o opciji 1 ili 2 špice) su pogodna i za ofenzivniji pristup, ovisi koji profil veznih će se pridodati Kovačiću i Modriću.
Kandidata za prvu opciju vidimo u Petru Sučiću i Mariju Pašaliću. Dinamov veznjak može biti nominalno ispred kao ofenzivni vezni s Pašalićem, iza jedinog napadača. S P. Sučićem se Modrić može izmjenjivati u igri naprijed i zapravo tvoriti tri uz Kovačića koji će graditi igru. S Marijom Pašalićem, koji je u vrlo dobroj formi i seriji pobjeda s Atalantom, Dalić ima i fizikalije i ofenzivno priključenje, i skok. Ako bi izbornik odlučio da će više napasti, onda se može odlučiti za Luku Sučića i Baturinu.
S obzirom na agresivnost Škota, ali i činjenicu da su u Zagrebu čak imali faze prevlasti posjeda (ukupno je bilo 51-49 za Hrvatsku), a što našim igračima ne odgovara, djeluje uvjerljivo kako će Dalić postaviti vezni red koji će biti odlikama najbliže osiguranju kontrole lopte. I da pritom bude dovoljno moćan da ofenzivno stvara opasnosti za domaćeg vratara. Moguće je onda da uz Kovačića i Modrića te P. Sučića priliku dobije odmah i Baturina, i da s Mariom Pašalićem bude bliži jedinom napadaču (4-3-2-1, 3-4-2-1)...
Prvi put više od gola po susretu
Dalić ima dosta kombinacija za sredinu terena, što je jako važno i u kontekstu doziranja snaga odnosno rotiranja u nastavku utakmice. Ključno je da Hrvatska drži loptu jer je to njen forte i najbolji način kompenzacije brzinskih limita, pa kroz kombinatoriku lomi škotski blok i otupljuje visoki ritam i agresivnost koja im više odgovara.
I još je nešto prilično važno u promišljanjima vezne Hrvatske. U četvrtom izdanju Lige nacija Dalićeva je vrsta za sada najefikasnija. U prvom izdanju (2018.) imala je omjer 1 - 2,5 prosjek golova u četiri utakmice. Dvije godine kasnije u šest utakmica bilo je 1,5 - 2,66. U trećem izdanju (ljetni period) bilo je 1,33 - 1 u šest nastupa.
U prošle četiri utakmice LN prosjek postignutih pogodaka je 1,75 a primljenih 1,5. Može se naravno taj učinak gledati i u kontekstu jačine suparnika, ali opet vrijedi upisati da je ovo prvi puta u četiri izdanja LN da smo u svim utakmicama postigli barem pogodak, a da (barem) u jednoj nismo primili.
Pritom su vezni igrači postigli 43 % pogodaka (Modrić, P. Sučić, Baturina) uz dvije asistencije (P. Sučić, Baturina) ili ukupno sudjelovali u 72% golova. Bitno je napomenuti da se nakon dvije prve utakmice primilo jedan pogodak (Lisabon), a u druge dvije 4 (Škotska 1, Poljska 3), a najveća razlika u veznom redu između ta dva turnusa bio je izostanak Matea Kovačića u ovoj drugoj varijanti propusnije obrane...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....