Dojam je uvjerljiv kako je obrana reprezentacije u ovoj godini prilično propusna. Brojke činjenično potvrđuju to kad uzmemo u obzir sedam natjecateljskih utakmica. Hrvatska je primila 12 pogodaka (prosjek 1,71) a postigla je 10 (1.43), u tri susreta Eura i četiri u Ligi nacija. Ako izdvojimo Euro, prosjek je i gori, 2 gola po utakmici u našoj mreži, 1 u suparničkoj. U Ligi nacija je 7:6, što je prosječno 1,75 prema 1,50...

U tih sedam utakmica Vatrena je obrana samo jednu završila bez primljenog pogotka, i to s Poljskom u Osijeku. Jasno je iznad svega jedno - promjena sustava s 4 na liniju 3 braniča nije presudna za tu propusnost. Kao što je vidljivo i to da primanje zgoditaka u smiraj utakmice (ili poluvremena) ima slične omjere. Na Euru smo kapitulirali u 45. sa Španjolcima, u 5. minuti sučeve nadoknade s Albancima, u 8. s Talijanima. U Ligi nacija je Škotska postigla gol u 5. minuti nadoknade (poništen), a Poljaci su poentirali u posljednjim trenucima prvog dijela (45.).

U Dalićevoj eri (uključili smo omjere od 2018.) Hrvatska je najviše pogodaka primila u “relativnoj” (COVID) 2020., kada se igralo samo jesenskih 6 utakmica u Ligi nacija. Jedna pobjeda i pet poraza uz 1,50 postignutih i čak 2,67 primljenih golova. Ovaj omjer u 2024. je po tom pitanju drugi najslabiji ere Dalić (1,43 - 1,71), a odnosi se na EP i LN. Još je samo 2018. Hrvatska bila na više od 1 primljenog gola (1,63), ali je tu važno istaknuti da je Mundijal bio bitno bolji (12:8 u regularnih 9’, dakle prosjek 1,71-1,15) od Lige nacija (0,75-2,50).

DAMIR KRAJAC Cropix

Dakle, u aktualnosti reprezentacije postoji očiti problem ranjivosti momčadi u defenzivnom segmentu. Kako brojke ukazuju da nema velike razlike u tim propustima kada govorimo o liniji 3 i liniji 4 braniča, onda nije logično te slabosti defenzive pripisivati (isključivo) promjeni sustava igre i potrebi uigravanja novog s 3 igrača u posljednjoj liniji. Nema dvojbe da je taj format kompliciraniji od onog s 4 jer iziskuje puno više sinkroniziranosti između samih aktera te linije (pomicanje ovisno gdje je težište akcije), te usklađivanje s bočnim igračima.

Bolje djelovali u rujnu

Ako potonji idu u ofenzivu onda stoper pokriva leđa, te je na kušnji ako se tranzicija suparnika dogodi kad je bočni igrač zaostao u napadačkoj akciji. Dojam je da su te linije djelovale bolje u rujanskoj akciji (Portugal, Poljska) nego u listopadu (Škotska, Poljska), a što su svi akteri reprezentacije kao i većinska javnost (struka, analitičari, mediji, navijači) vrlo pozitivno ocijenili. Sada se već događaju “pretvorbe” stavova i ukazuje da je taj sustav nepogodan za Vatrene...

U bilo kojem sustavu, s 3 ili 4 braniča, nije ta brojka presudna kako će momčad biti obrambeno monolitnija. Defenzivni blok je u strukturi važnih doprinosa 2 bočna i 2 srednja vezna igrača. S obzirom na to da je Dalićeva selekcija imala problem propusnosti na Euru (s 4) kao i sada u drugom turnusu Lige nacija (s 3), onda nas to upućuje na nedovoljan doprinos drugih linija da bi obrana bila čvršća. Pritom bi trebalo uzeti u obzir da nije logično da dio te strukture budu svih 180 minuta dva stožerna, ali ipak starija igrača. Modrić i Perišić više nemaju dovoljni energetski potencijal da unutar tri dana odrade dvije pune utakmice na visokoj razini. Pogotovo kad Perišić igra vrlo iscrpljujuću i objektivno nelagodnu mu poziciju desnog bočnog.

Istina je da je u odnosu na rujan nedostajao Mateo Kovačić u sredini, koji taktički puno posla odradi ispred obrane. Točno je i da bi formacija bila čvršća da je na desnom bočnom Stanišić, pa i Juranović. No, nama djeluje jako važno i sljedeće - protiv Portugala je Hrvatska u porazu (1:2) izgledala čvršće. Protiv Poljske u Varšavi čvršće je djelovala i kad je ostala bez Livakovića. To snaži tezu da kad suparnik stisne našu reprezentaciju (ili zbog kvalitete favoriziranog, ili zbog brojčane dominacije) ona se više homogenizira, kompaktnijih je linija, u plićoj formaciji je gušća i manje propusna.

Dakle, više je pitanje zašto u “normalnim” dinamikama utakmica izostaje ta kompaktnost, i pogotovo koncentracija, pa se rašire linije i suparnicima ostavlja puno prostora. Više nego sa sustavima igre to će imati veze s izborima igrača, taktičkim disciplinama i energetskim potencijalima onih koji su na terenu. Ne samo od početka, nego i u nastavku, sa zamjenama...