Francuzi su sustav moći, Vatreni su nadahnuće improvizacije

Proizvodnja nogometaša u velikoj državi sa 65 milijuna stanovnika nije definirana kvalitetom zbog mnoštva ljudi i ogromne baze. Ima više država koje imaju i više stanovnika pa nisu ni približno uspješne.

Francuska je imala natjecateljske uspone i padove u proteklih 50-tak godina, ali je više desetljeća u tehnologiji proizvodnje vrhunskih igrača praktični lider. Uz priču o formativnim centrima, o čemu ćemo idućih dana detaljnije pojasniti fenomen francuskog nogometa, ključno je iskustvo koje su imali u različitim fazama razvoja.

Počeli su 1970-ih s prioritetom jačanja fizičke moći nogometaša, koja se smatrala velikim limitom njihovim tradicionalno visokim ambicijama. Kasnije su ušli u zonu neuspjeha, pa su promijenili prioritete. Uz dostatnu fizičku moć fokusirali su se na tehničke aspekte igrača. Ovaj načelni hodogram daje nam naslutiti zašto je francuska reprezentacija (i) danas koncentracija fizičke moći i više tehničke kvalitete igrača.

Hrvatska je nemjerljivo manja baza, s oko četiri milijuna stanovnika i po službenim podacima s četiri milijuna u iseljeništvu. U dijaspori HNS od 1990-ih češlja nogometne zajednice i s prilično uspjeha motivira kvalitetnije potencijale da se priključe Vatrenima.

Uspjesi reprezentacije, kao i pojedinačni globalni iskoraci reprezentativaca, najbolja su promocija tom selektiranju. Na planu proizvodnje igrača Hrvatska je oličenje improvizacija. Neki lakonsko zaključuju da je to vrlina, improvizacija, koja nam osigurava posebno talentiranu djecu. To je velika mana HR nogometa, jer kako i francuska iskustva uče, promjene nogometa i svijeta kroz vrijeme, traži stalnu prilagodbu novim stvarnostima. U njima, ako se studioznije ne radi sa mladima, onda izvori talenta kopne. Hrvatska nema ni formativne centre, ni osmišljenu strategiju razvoja igrača izuzev one iz "pamtivijeka", a to je, po logici natjecanja, selekcioniranje kroz reprezentaciju.

Upravo zato su dosadašnji iskoraci Hrvatske impresivni, i upravo zato se treba brinuti hoće li oni ostati tradicija obzirom na terete omladinskih škola.

Eto, na Poljudu se sastaje impresivna Francuska, dio vrha svjetskog nogometa, i sukladno omjeru veličine i mogućnosti isto tako impresivna, možda zato i dojmljivija Hrvatska. Biti konkurentan takvoj veličini je razlog da se uživa u takvim dvobojima, dok god se može. Zbog načina funkcioniranja Francuska će ostati (nad)moćna, a za Vatrenu budućnost vidjet ćemo u kojem pravcu će ići te hoće li ostati konkurentna.